Hodočašće "Na izvorima franjevaštva"
Od 10. do 15. travnja 2023. godine u organizaciji Veritasa - Glasnika sv. Antuna Padovanskog i bazilike sv. Antuna iz Zagreba župljani su hodočastili na same izvore franjevaštva. Izvještaj sa službene Facebook stranice bazilike sv. Antuna Padovanskog prenosimo u cijelosti.
Imali smo priliku vidjeti značajna mjesta iz života svetoga Franje, upoznati se s njegovim životom i, što je najvažnije, tražiti i pronaći nadahnuće za vlastito življenje vjere u svakodnevnom životu po uzoru na Asiškog siromaška.
Dva autobusa hodočasnika u duhovnoj pratnji župnika i rektora Bazilike, fra Ivana M. Lotara te fra Vladimira Vidovića, ravnatelja Doma sv. Antuna i glavnog urednika Veritasa posjetili su Osimo, Loreto, Asiz, Casciju, Greccio i La Vernu.
U Osimu, malenom gradiću pokrajine Marche, počiva tijelo sv. Josipa Kupertinskoga, franjevca konventualca, zaštitnika učenika i studenata kojih je bilo i među našim hodočasnicima. Sveti Josip se odlikovao izvanrednom poslušnošću i skromnošću te je i jedan dio svoga života proveo u Asizu. Gospodin ga je podario darom mističnih iskustava, posebno levitacije za vrijeme slavljenja svete mise te molitve Majci Božjoj, kojoj je bio osobito odan.
Upravo susretom s Nebeskom Majkom nastavili smo svoje hodočašće i to posjetom "talijanskom Trsatu" - Loretu, najvažnijem marijanskom svetištu u Italiji. U Loretu se čuvaju ostaci nazaretske kućice u kojoj je boravila Sveta Obitelj. Ovdje smo molili za naše obitelji, posebno za obiteljske susrete "Amoris Laetitia". Budući da smo u Loretu bili u utorak, nismo propustili izmoliti pobožnost sv. Antunu uz krunicu Svecu i pjesmu.
Iduća dva dana intenzivno smo posjećivali sva ključna mjesta u gradiću Asizu u prekrasnoj Umbriji. Fra Ivan M. Lotar stručno je vodio bazilikom sv. Franje, tumačeći freske i vodeći katehezu o životu sv. Franje, budući da je i sam ovdje živio godinu novicijata. Osim Bazilike, posjetili smo i crkvicu Svete Marije Velike, nekadašnje asiške katedrale pred kojom se sveti Franjo skinuo, odrekavši se svijeta, rodnu kuću sv. Franje i sv. Klare, aktualnu asišku katedralu sv. Rufina gdje se čuva krstionica u kojoj je ovo dvoje asiških svetaca kršteno te grob i baziliku sv. Klare.
Crkvica sv. Damjana (podno Asiza) i samotište "Carceri" (iznad Asiza) bili su posebno izazovni i lijepi te predviđeni za osobnu molitvu, pobožnost i vrijeme tišine. Poseban doživljaj bio je posjetiti mjesto smrti svetoga Franje - Porcijunkulu, gdje su hodočasnici imali priliku izmoliti potpuni oprost.
Svetu misu smo slavili na grobu sv. Franje, dobrotom našega provincijalnog ministra fra Miljenka Hontića te kustosa asiškog samostana i to je bilo neizrecivo te gotovo mistično iskustvo.
Drugoga dana smo svetu misu slavili u svetištu Rivotorto, mjestu rođenja "konventualnosti" - zajedničkoga života fratara.
Poseban dojam u srcima, posebno mlađih hodočasnika, ostavio je posjet grobu blaženog Carla Acutisa. Svima preporučamo čitanje njegovog životopisa i bolje upoznavanje sa životom ovog petnaestogodišnjeg sveca mladih čija je krilatica "Nemojte biti kopije, budite originali!" osvojila mnoga srca.
Božić se dogodio i u Vazmenoj Osmini - i to upravo u mjestašcu Greccio u pokrajini Lazio, gdje je sveti Franjo bio rado viđen gost. Franjevački izvori ističu kako je pri svakom dolasku u Greccio, Svetac mještane pozdravljao pozdravom "Dobar dan, dobri ljudi!" - i tako ih uvijek motivirao na propitivanje vlastite savjesti. Ondje su upriličene žive jaslice, poprilično neobične i zauvijek zapamćene. Također, Greccio je i prva crkva ikad posvećena Franji iz Asiza i to već 1228. godine. Zapjevalo se na hrvatskom jeziku i "Radujte se narodi" i, naravno "U to vrijeme godišta".
Ove godine franjevačka obitelj slavi 800 godina od ovoga slavnog događaja, što će naravno i naša Bazilika na Svetom Duhu lijepo obilježiti.
Bračni parovi su bili osobito uzbuđeni hodočašćem u svetište svete Rite u pokrajini Umbriji u mjestašcu Cascia.
Svaki hodočasnik krenuo je s mnoštvom nakana, a sve njih - posebno naizgled beznadne slučajeve - predali smo Gospodinu upravo po zagovoru sv. Rite, svetice nemogućega. Nakon svete mise, bračni su parovi obnovili svoja ženidbena obećanja.
Hodočašće smo završili usponom na brdo u pokrajini Toscani. I to ne bilo koje: La Vernu, franjevačku kalvariju. Prije dolaska u samo svetište, nismo propustili priliku posjetiti rodnu kuću renesansnoga genijalca, Michelangela Buonarrotija, posebno pobožnoga Majci Božjoj.
Na brdu La Verna sveti je Franjo zadobio Kristove Svete Rane 1224. godine u molitvenom zanosu. Na La Verni, kao i svakoga dana hodočašća, smo slavili svetu misu, a zatim nas je dočekao i o svetištu govorio fra Ivan M. Đuzel - što nam je bila osobita radost i čast - koji se ondje nalazi na iskustvu.
Nemoguće je u jednom tekstu sabrati sve milosne trenutke, prekrasne dojmove, brojne hodočasničke doskočice i anegdote, glazbu smijeha radosti i more suza ozdravljenja...
Ono što je sigurno: ovaj itinerarij je nešto što se može i treba i više puta u životu doživjeti jer nas veličina malenosti svetoga Franje, svete Klare, bl. Carla, sv. Josipa Kupertinskoga zaista uvijek iznova oduševljava i nadahnjuje kako bismo evanđeoske kreposti doista mogli utjeloviti u iznimno izazovnoj svakodnevici u koju smo se vratili.
Svi sveti Franjevačkoga Reda, molite za nas!
