Homilija kardinala Bozanića uz Jutarnju molitvu na 52. međunarodnom euharistijskom kongresu

Čitanje: 2 Kor 12,9b-10 
Uzorita gospodo kardinali, preuzvišena gospodo biskupi, draga braćo svećenici i đakoni, drage sestre i draga braćo u Kristu!

1.Jutros nas kratko čitanje predloženo u Liturgiji časova uvodi u Božju logiku, onu logiku koja će svoj vrhunac imati u otajstvu Križa, koja preokreće naše uobičajene navike. To je put kojim ide Utjelovljena Riječ, koju sveti Pavao opisuje sljedećim riječima u Prvoj poslanici Korinćanima: "Lûde svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom." (1Kor 1,27-29). .

Apostol Pavao ne hvali se vlastitim djelima, već Kristovim djelovanjem koji djeluje i u ljudskoj slabosti. Izražava paradoks kako se božanska snaga i moć spasenja u potpunosti očituju u slabosti, "kad sam slab, onda sam jak" (2Kor 12,10).

2. Draga braćo i sestre, često su u Svetom pismu slabi, maleni oni koji prepoznaju Boga i znaju ga slijediti. Mnogo puta su epizode, kako u Starom zavjetu tako i u Novom, u kojima se proživljava oskudica i siromaštvo, postale prilike u kojima se Bog otkriva. Vidi se to, na primjer, kad Ilija odlazi na put u pustinju i sjeda iscrpljen, sa željom da umre (usp. 1Kr 18,4), ili u velikom mnoštvu koje je danima slijedilo Isusa i bilo iscrpljeno. U tim je prilikama Gospodin taj koji im daje hranu, koji vraća snagu za put.

Prema Bibliji, siromasi i maleni jesu oni koji se u svakoj situaciji pouzdaju u Boga i znaju se skloniti u Njegovu snagu. To su oni koji, poput Blažene Djevice Marije, najbolje mogu ponoviti riječi psalma koji kaže: "Svi su izvori moji u tebi!" (87,7).
Kako kaže naš papa Franjo: ''Iako Euharistija čini puninu sakramentalnog života, ona nije nagrada za savršene, već velikodušan lijek i hrana za slabe'' (EG 47). 

3. Dragi sudionici 52. međunarodnog euharistijskog kongresa u Budimpešti, na Euharistijskom kongresu u Budimpešti 1938. godine, tadašnji zagrebački nadbiskup, danas blaženi mučenik Alojzije Stepinac, suočen s opasnošću rata koji je započinjao, podsjetio je da mi vjernici: "… u ovim strašnim danima, koje čovječanstvo proživljava, čvrsto vjerujemo, čvršće nego ikad, da postoji svemoćna Ljubav koja je sposobna ujediniti sve narode u veliku i sretnu obitelj. To je Kristova ljubav u Presvetoj Euharistiji. Ova vjera u svemoguću Ljubav okuplja nas danas iz svih dijelova svijeta... Sveta Euharistija zlatna je veza ljubavi, koja sjedinjuje čovjeka s Bogom. To je zlatna veza koja ujedinjuje pojedince, koja ujedinjuje obitelji, narode i nacije.... Mi katolici vjerujemo u to. Vjerujemo, i zbog toga ponavljamo riječima, punim vjere, svetog Ivana apostola: ''Nos credidimus caritati, quam Deus habet in nobis" (''Vjerujemo u ljubav, koju Bog ima za nas.'' / A. Stepinac, Homilija na Euharistijskom kongresu u Budimpešti 27. svibnja 1938.).
Draga braćo i sestre u Kristu, prepoznajući se siromašnima i slabima pred Bogom, pronalazimo izvor kršćanskog života u Isusu Kristu koji se daruje za nas, koji poznaje našu krhkost, koji postaje hrana na našem putu. Euharistija je izvor našeg života, snaga Ljubavi. 

(Prijevod homilije s talijanskog – Nina Fedor, Laudato TV.)