Irak: Povijest koju tek treba ispisati unatoč ruševinama koje je ostavio rat

Arapska država, cilj apostolskog putovanja pape Franje od 5. do 8. ožujka, zemlja je izvanredne kulturne i povijesne baštine, izmučena dugogodišnjim mukotrpnim ratnim sukobima. 

Povijest Iraka vezana je uz narode Mezopotamije: Perzijce, kasnije Arape, Mongole i Osmansko Carstvo. Prisutnost kršćana na ovome području seže iz vremena kada je apostol Toma, nakon razorenja jeruzalemskog Hrama 70. godine poslije Krista, stigao do Mezopotamije. No, otada pa sve do danas na ovome su se području izmjenjivali ratovi i osvajanja. Korijeni Iraka sežu u vrijeme drevne civilizacije Mezopotamije, između 4. i 6. st. prije Krista, kada su na ovome  području živjeli Sumerani, Akađani, Asirci i Babilonci. Prije dolaska Perzijanaca, a nakon njih osvajanjem i Aleksandar Makedonski. Nakon 7. st. Irak osvajaju Arapi. U 8. st. Bagdad postaje kalifat Abasida, čija će dinastija vladati sve do 13. st. Tada dolazi do prodora Mongola koji ostaju tu do 16. st., sve do dolaska Sulejmana Veličanstvenog koji ga priključuje Osmanskom Carstvu. Padom Osmanskog Carstva ovo područje zauzimaju Perzijanci, današnji Iran i Beduini.

Nakon Prvog svjetskog rata i padom Osmanskog Carstva započinje vrijeme britanske administrativne kontrole na ovim prostorima. Godine 1921. Irak postaje ustavotvorna monarhija. Godine 1958. dolazi do državnog udara i general Abd al Karim Qasim Irak proglašava republikom. Godine 1963. državni udar ponovno dovodi na vlast stranku Baath socijalističkih nadahnuća. Od 1968. Irakom vlada Ahmed Hassan al-Bakr, a od 1979. Sadam Husein, rodom sunit. Dolazi na vlast promičući panarabizam, aludirajući na sveopće ujedinjenje svih arapskih naroda. Sedamdesetih godina prošloga stoljeća svjetske sile vodit će ratove vezane uz naftna bogatstva. Međutim, 1980. godine započinje krvavi sukob između Iraka i Irana. Sadamovi su generali računali da će taj rat brzo završiti, no 22. rujna 1980. godine započinje rat koji će trajati osam godina. Rat se vodi na bogatim naftnim poljima Khuzestana. Kreću masovna bombardiranja na obje zaraćene strane uz mnogobrojne civilne žrtve na obje strane. Godine 1988., nakon velikih razaranja i velikih troškova obiju država, dolazi do potpisivanja prekida vatre. Procjenjuje se da je u tih osam godina živote izgubilo oko milijun stanovnika obiju strana.

Godine 1990. za Irak započinje novi dramatični dio povijesti. U kolovozu 1990., nakon dvije godine rata s Iranom, dolaze dugovi na naplatu, uz veliku nezaposlenost i opće siromaštvo. Sadam Husein moli da se Iraku otpiše dug od 70 milijardi dolara, jer je, kako tvrdi, ratovao protiv Irana koji je bio prijetnja arapskom svijetu. Nadalje, optužit će Kuvajt da je nelegalno crpio naftu uzduž granice s Irakom. Dana 2. kolovoza 1990. iračka vojska prelazi granicu Kuvajta. Kuvajt proizvodi 20 % svjetske nafte. Sukob prate sve vodeće svjetske televizijske postaje. Vide se civili u bijegu, izvori nafte u plamenu. Organizacija Ujedinjenih naroda (OUN) hitno donosi dvije rezolucije: prvu kojom se zahtijeva povlačenje iračkih trupa iz Kuvajta, i drugu uvodeći embargo s Irakom. U studenome iste godine Bagdadu OUN postavlja zahtjev da se iračke snage do 15. siječnja 1991. povuku iz Kuvajta. Tako 16. i 17. siječnja 1991. započinje zajednički udar, predvođen SAD-om, zračnim napadom, a zatim i pješačkim napadima s ciljem oslobađanja Kuvajta od iračke vojske. Kuvajt je oslobođen 28. veljače 1991. Američki predsjednik George Bush izjavit će da je postignut cilj, i Sadam Husein potpisuje prekid sukoba bezuvjetno. Organizacija Ujedinjenih naroda Iraku i dalje nameće ekonomske sankcije, ali Sadam Husein ostaje na vlasti. UN će postići dogovor da Irak prodaje naftu u zamjenu za hranu. No, prema izvještajima UNICEF-a iz 1998. godine, u Iraku svakoga mjeseca umire 4 000 djece od posljedica ekonomskih sankcija (lijekovi, cjepiva). U sveučilišnoj bolnici u Bagdadu nedostaju osnovna medicinska sredstva. Nakon 11. rujna 2001., nakon napada u New Yorku, SAD će optužiti irački režim da proizvodi nuklearno oružje pod okriljem terorističke organizacije Al-Q’aida, što se nije nikada dokazalo. No, 2003. otvara se novi sukob, američka će vojska iz Kuvajta prodrijeti na irački teritorij sa 150 000 vojnika, te u manje od mjesec dana slomiti irački otpor, a u prosincu 2006. nakon suđenja će biti pogubljen Sadam Husein. 

Nakon režima Sadama Huseina Irakom će i dalje vladati vojni sukobi između sunita i šijita, jačajući radikalni islamizam. Dana 19. lipnja 2014. Abu Bakr al-Bagdadi u džamiji u Mosulu proglašava nastanak kalifata koji se proteže i na teritorij sjeveroistočne Sirije i zapadnog dijela Iraka. Milijuni stanovnika potpali su pod vlast samoproglašene Islamske Države i pobunjenika pod vodstvom al-Bagdadija. Nameće se islamski zakon, šarija. Neke se etničke manjine progone, poput jazida. Glavni grad Islamske Države je Rakka na sjeveru Sirije. Njihovi pristaše po čitavome svijetu vrše terorističke napade, poput onoga 13. studenog 2015. u Parizu, sa 137 poginulih. Upravo će u Iraku ISIL započeti svoj zalazak i izgubiti teritorij kao što je Tikrit, Ramadi i Falluja. Dana 9. prosinca 2017. irački predsjednik vlade, al-Abadi službeno proglašava pobjedu Iraka nad samoprozvanom Islamskom Državom.

Irak, koji iščekuje posjet pape Franje, zemlja je koja je još uvijek duboko ranjena ratovima. To je zemlja među onima s najbogatijim izvorima nafte, a unatoč tomu, 40 milijuna stanovnika živi u relativnom siromaštvu. Od 7. svibnja 2020. irački premijer Mustafa al-Kadimi više je puta naglasio multikulturalnost i multireligioznost Iraka. Rekao je: 'Mi Iračani jaki smo u svojoj pluralnosti i ostajemo kao simbol suživota, tolerancije i istinske građanske pripadnosti, unatoč svim napadima mračnih grupacija čiji su planovi o uništenju naše divne zemlje – propali.' Istaknuo je: 'Prisutnost autohtonih kršćanskih zajednica u Iraku još od apostolskih dana potvrđuje sposobnost otvorenosti civilizacija koje su se od davnina izmjenjivale na ovim prostorima Mezopotamije.'