Jača li koronakriza religioznost vjernika?

U krizi se mnogi ljudi vraćaju svojim vjerovanjima: čini se – kao što pokazuje jedno istraživanje na Sveučilištu u Münsteru – da to vrijedi i u vrijeme korone. Međutim, za ljude bez religije studija donosi drugačiji zaključak, prenosi Fratellanza umana.

Koronakriza očito je utjecala na čvrstinu vjere ljudi u Njemačkoj. Iako se tijekom krize religioznost vjernika kršćana često povećavala, ljudi bez religije vjeruju čak i manje nego prije, kazala je politologinja sa sjedištem u Münsteru, Carolin Hillenbrand, u ponedjeljak za Katholischen Nachrichten-Agentur (KNA). To pokazuju prvi rezultati internetske ankete između 7. srpnja i 18. listopada 2020. godine.

– Vjerujem da ako imate stabilnu relaciju, da ju možete ojačati u kriznim vremenima – rekla je Hillenbrand.

Prema njezinu mišljenju, oni ljudi koji prije krize nisu bili religiozni sada bi mogli vjerovati da pored koronavirusa ne postoji dobri Bog. Moguće je da su osobe koje ne vjeruju negativno reagirale na ponovno otvorene crkve, dok su se istovremeno mnoge druge institucije morale ponovno zatvoriti.

U prvom krugu nereprezentativnog internetskog istraživanja sudjelovao je 1971 sudionik. Žene, sa 58 posto, bile su nešto zastupljenije. Među ispitanicima je bilo 911 katolika, 440 protestanata i 199 pripadnika neke od slobodnih Crkvi. 80 sudionika reklo je da su zainteresirani za duhovno, ali da ne pripadaju nijednoj religiji. 257 su kazali da uopće nisu vjernici.

Daje li vjerovanje 'utjehu, nadu i snagu u vremenu korone'?

Otprilike je svaki peti ispitanik koji ne pripada nijednoj religiji izjavio da su njihova uvjerenja u vrijeme koronakrize još više oslabila. Tomu nasuprot, osnažena je vjera otprilike svakog trećeg katolika i protestanta. Od drugih kršćana gotovo dvije trećine reklo je da sada više vjeruje. 58 posto katolika, 48 posto protestanata i gotovo 90 posto kršćana slobodne Crkve složilo se s izjavom: 'Moja mi vjera daje utjehu, nadu i snagu u razdoblju korone'. 91 posto ispitanika bez religije reklo je da vjerovanje ne nudi nadu.

Tijekom navedenog koronarazdoblja morala su se izbjegavati okupljanja, rekla je Hillenbrand. Ipak, jasna većina sudionika ankete (64 posto) nije suglasna s izjavom da je vjerovanje tek nešto privatno, što svatko može živjeti za sebe. Čak je i među ispitanicima bez religije trećina osoba odbila takvo tumačenje. Gotovo 60 posto od svih ispitanika barem jednom sudjelovalo je u alternativnim vjerskim ponudama u koronakrizi, poput prijenosa crkvene službe preko interneta. Otprilike svaki treći ispitanik rekao je da je zadovoljan ponudom, a 12 posto uopće nije bilo zadovoljno.

Hillenbrand je također postavljala pitanja koja bi mogla rasvijetliti postoji li povezanost između religioznosti i vjerovanja u teorije zavjera. Politologinja trenutačno analizira ove podatke. Istraživanje je i dalje dostupno na mrežnoj stranici Sveučilišta u Münsteru. Hillenbrand se nada da će u drugom krugu imati još više odgovora, na primjer od vjernika muslimana i pravoslavnih kršćana.