Kardinal Puljić: 'Pozvani smo hraniti druge Božjom riječju i snažiti ih živim Isusom'

U sarajevskoj katedrali Srca Isusova, na Veliku srijedu 31. ožujka slavljena je Misa posvete ulja, koju je u zajedništvu sa 20-ak svećenika predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit, Vinko kard. Puljić.

U koncelebraciji s kardinalom – kada se ujedno u Vrhbosanskoj nadbiskupiji obilježava i Dan Papinskog misijskog djela sv. Petra, bili su nadbiskup koadjutor, mons. Tomo Vukšić; generalni vikar nadbiskupije, mons. Slađan Ćosić; svećenici grada Sarajeva i, zbog trenutačne epidemiološke situacije, uglavnom samo dekani kao predstavnici svojih dekanata ili njihovi delegati.

Ostali svećenici, dijecezanski i redovnički, bili su pozvani u to vrijeme u osobnoj molitvi obnoviti svećenička obećanja i tako očitovati duhovnu povezanost i zajedništvo sa svojim nadbiskupima.

Na početku, u svojoj pozdravnoj riječi, nadbiskup Puljić podsjetio je kako se slavlje posvete ulja i proslava svećeničkog zajedništva, umjesto na Veliki četvrtak, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji slavi redovito na Veliku srijedu kako bi svećenici iz cijele nadbiskupije mogli sudjelovati u što većem broju, s tim da je ove godine nešto drukčija situacija zbog epidemiološke situacije uzrokovane koronavirusom. Kazao je kako okupljeni svećenici predstavljaju cijeli prezbiterij, koji čini njih više od 200, te je pozvao da oni koji su nazočni budu glas i onih koji nisu tu.

– Na današnji dan s posebnom radošću u zajedništvu s bratom u biskupstvu, Tomom, slavim ovu Euharistiju s vama, draga braćo svećenici – dijecezanski i redovnički. Nema većeg zajedništva od zajedništva uronjenog u Božju riječ i otajstvo krvi i tijela Kristova. U ovim trenutcima istinska smo Kristova Crkva - zahvaljujući milosti Božjeg poziva i Sv. reda, pozvani smo hraniti druge Božjom riječju i snažiti ih Isusom živim pod prilikama kruha i vina (…) Ove godine ovu Misu posvete ulja i obnove svećeničkih obećanja slavimo u specifičnim uvjetima aktualne pandemije (…) Mazanje uljem stari je čin koji je bio prisutan u i Starom zavjetu. U Novom zavjetu Crkva je na poseban način preuzela taj čin. Samo pomazanje sv. uljem povezano je s djelovanjem Duha Svetoga, koji je Isusa pomazao za Mesiju, pa ga častimo kao Pomazanika Gospodnjeg. Svaki kršćanin postaje pomazanik Božji sakramentom Krštenja. To mazanje tumači naziv kršćanin – kazao je kardinal Puljić.

Napomenuo je kako se to krsno pomazanje potvrđuje mazanjem sv. krizme na sakramentu Potvrde, dodavši kako se tim sv. uljem mažu i ruke svećenika na ređenju, kao i glava biskupa te crkve i oltari. Podsjetio je kako je danas dan i obnove svećeničkih obećanja. 

– Mi smo kao ministerijalno svećenstvo pomazanici Božji. Dali smo svoju riječ Gospodinu, danas to ponavljamo i želimo postati svjesni svog identiteta. Suočavamo se i s izazovima današnjice. Svjesni smo svojih nedostataka. (…) Zato papa Franjo poručuje da su bitni stavovi svećenika nježnost, pomirenje i bratstvo. Uz svijest o vlastitim nedostatcima, potrebno je da svatko od nas bude otvoren korekciji. (…) Korektiv je Isus Krist – stojimo pred njim, s Njim računamo, jer On s nama računa. (…) I danas ima frustriranih Bogu posvećenih osoba i po sv. zavjetima i po Sv. redu, zato što ne traže i ne vrše volju Božju. Te osobe uvijek iznova strahuju da će se potrošiti ako se daruju Bogu i bližnjima, pa uporno nameću svoju volju. (…) Kristov put jest put svakog kršćanina, a na osobit način svake Bogu posvećene osobe. To je plod ljubavi, put stalnog darivanja sebe. Zato, draga braćo svećenici, vaše su ruke pomazane sv. uljem da biste njima hranili druge božanskom hranom. Neka te ruke pomazane sv. uljem uvijek budu otvorene za darivanje drugima – poručio je među ostalim kardinal.

Zatim je uslijedio obred obnove svećeničkih obećanja koja su svećenici prihvatili na svećeničkom ređenju. U nastavku, prije molitve Očenaša, blagoslovljeno je ulje za Bolesničko pomazanje. Poslije popričesne molitve vrhbosanski nadbiskup pristupio je posveti ulja sv. krizme, koje se koristi kod Krštenja, Potvrde, kod ređenja prezbitera i biskupa te kod posvete crkve i oltara. Euharistijsko slavlje nadbiskup Vinko završio je pozdravom Gospi i Božjim blagoslovom, a druženje prezibera nastavljeno je u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije.