'Ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo' (Dj 4,20)

Ovogodišnja Papina poruka podijeljena je u dva dijela: 'Iskustvo apostola' i 'Poziv svakomu od nas'.

U uvodnom dijelu Sveti Otac napominje da se, kad se iskusi snaga Božje ljubavi, kad se prepozna Njegova očinska prisutnost u osobnom i zajedničkom životu, ne može ne naviještati i dijeliti s drugima ono što se vidi i čuje. 'Isusov odnos s njegovim učenicima, njegovo čovještvo koje se objavljuje u otajstvu utjelovljenja, u njegovu evanđelju i u njegovu vazmenom otajstvu, pokazuju nam koliko Bog ljubi nas ljude i da su naše radosti i naše patnje, naše želje i naše tjeskobe ujedno i njegove' (GS 22). Sve nas u Kristu podsjeća da mu svijet u kojomu živimo i njegova potreba za otkupljenjem nisu tuđi, i poziva nas da se osjećamo aktivnim dijelom toga poslanja: 'Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite' (Mt 22,9). 'Iz te samilosne ljubavi nitko nije isključen, nitko ju ne može doživljavati nečim tuđim ili dalekim', objasnio je Papa.

Iskustvo apostola

Dalje je naznačio da povijest evangelizacije započinje oduševljenim traženjem Gospodina koji poziva i sa svakom osobom, tamo gdje se ona nalazi, želi uspostaviti dijalog prijateljstva (usp. Iv 15,12-17). 'Apostoli su prvi koji nam o tome govore sjećajući se čak i dana i sata kad su ga susreli: 'Bila je otprilike deseta ura' (Iv 1,39). Prijateljstvo s Gospodinom, vidjeti ga kako liječi bolesne, blaguje s grješnicima, hrani gladne, pristupa isključenima iz društva, dotiče nečiste, poistovjećuje se s potrebitima, poziva na blaženstva, uči na nov način i s vlašću, sve to ostavlja neizbrisiv trag koji može pobuditi divljenje i 'zaraznu' radost i nesebičnost koje se ne može obuzdati (…) S Isusom smo vidjeli, čuli i iskusili da sve može biti drugačije. On je, već sada, uveo u buduća vremena dozivajući nam u pamet bitnu značajku našega čovještva, koja je mnogo puta zaboravljena: 'stvoreni smo za puninu koja se može postići samo u ljubavi'' (Fratelli tutti 68). 'To su nova vremena koja pobuđuju vjeru koja može dati poticaj inicijativama i oblikovati zajednicu polazeći od muškaraca i žena koji uče preuzimati na sebe teret vlastite i krhkosti drugih ljudi promičući bratstvo i socijalno prijateljstvo' (usp. FT 67), naznačio je poglavar Katoličke Crkve.

U nastavku je objasnio da je pandemija iznijela na vidjelo i još više povećala žalost, samoću, siromaštvo i nepravde od kojih su mnogi već i ranije trpjeli, te je razotkrila lažne sigurnosti, podjele i polarizacije koje tiho uništavaju čovjeka. 'Najslabiji i najranjiviji još su snažnije doživjeli svoju slabost i ranjivost. Iskusili smo obeshrabrenost, razočaranost, muku (…) Suočeni s napašću prikrivanja i opravdavanja ravnodušnosti i apatije u ime zdrave socijalne distance, prijeko je potrebno poslanje samilosti koje može pretvoriti nužnu distancu u mjesto susreta, skrbi i promicanja (…) Neka se i iz našega grla, kao u apostola i prvih kršćana, iz sve snage zaori ono: 'Ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo' (Dj 420). Sve što smo primili, sve što nam je Gospodin postupno darivao, dao nam je da bismo se mogli time služiti i besplatno drugima davati', naglasio je papa Franjo.

Poziv svakomu od nas

Zatim je naznačio da je tema ovogodišnjega Svjetskog dana misija zapravo poziv svima 'preuzeti odgovornost' i upoznati druge s onim što se u srcu nosi. 'Po tom je poslanju Crkva uvijek bila prepoznatljiva: 'Ona je upravo radi naviještanja evanđelja' (Evangelii nuntiandi 14). (…) Na Svjetski dan misija, koji se svake godine slavi predzadnje nedjelje listopada, sjećamo se sa zahvalnošću svih onih koji nam, svojim svjedočanstvom života, pomažu obnoviti naš krsni zavjet da ćemo biti velikodušni i radosni apostoli Evanđelja. Posebno se spominjemo onih koji su bili kadri krenuti na put, ostaviti zemlju i obitelj kako bi Evanđelje, bez odlaganja i strahova, došlo do narodâ i gradova u kojima je mnogo onih koji su žedni blagoslova.

Razmišljanje o njihovu misijskom svjedočanstvu potiče nas da budemo hrabri i ustrajno molimo 'gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju' (Lk 10,2). (…) Sjetimo se da ima periferijâ koje se nalaze blizu nas, u središtu nekoga grada, ili u vlastitoj obitelji. Postoji također vid sveopće otvorenosti ljubavi koji nije zemljopisni, nego egzistencijalni (…) Vršiti svoje poslanje u životu znači odvažiti se gajiti iste osjećaje kao Isus Krist i vjerovati s Njim da je osoba uz mene moj brat i moja sestra. Neka Njegova suosjećajna ljubav probudi i naše srce i sve nas učini učenicima misionarima. Neka Marija, prva učenica misionarka, u svim krštenicima poveća želju biti sol i svjetlo u našim zemljama (usp. Mt 5,13-14), poručio je Sveti Otac.