''Nisu svetci oni koji čine čudesa, već samo Božja milost koja djeluje po njima''

Katehezu pape Franje donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prethodnih tjedana produbili smo lik sv. Josipa puštajući da nas vode malobrojni, ali važni izvještaji koje daju Evanđelja, kao i aspekti njegove osobnosti koje je Crkva stoljećima isticala kroz molitve i pobožnosti. Polazeći upravo od tog 'zdravog razuma' koji je u povijesti Crkve pratio lik sv. Josipa, danas se želim zaustaviti na jednom važnom članku vjere koji može obogatiti naš kršćanski život, a može i bolje oblikovati naš odnos sa svetima i našim dragim pokojnima. Govorit ću o zajedništvu svetih. 

Ponekad čak i kršćanstvo može upasti u oblike pobožnosti koji izgledaju kao da odražavaju više poganski nego kršćanski mentalitet. Temeljna je razlika u činjenici da se naša molitva i pobožnost vjernog naroda ne temelje na povjerenju u ljudsko biće, ili sliku, ili pak predmet, i onda kad znamo da jesu sveti. Podsjeća nas prorok Jeremija: ''Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, […] Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina'' (Jer 17,5-7). Čak i onda kad se u potpunosti povjeravamo zagovoru jednog svetca, ili još više zagovoru Djevice Marije, naše povjerenje ima vrijednost samo u odnosu na Krista. Poveznica koja nas sjedinjuje s Njim i nas međusobno, ima specifično ime: 'zajedništvo svetih'. Nisu svetci oni koji čine čudesa, već samo Božja milost koja djeluje po njima.  

Što je onda 'zajedništvo svetih'? Katekizam Katoličke crkve kaže: ''Crkva je upravo općinstvo svetih.'' (br. 946). Što to znači? Da je Crkva rezervirana samo za savršene? Ne. To znači da je ona zajednica spašenih grješnika. Naša je svetost plod Božje ljubavi koja se očitovala u Kristu, u kojoj nas posvećuje ljubeći nas u našoj bijedi i spašavajući nas od nje. Uvijek zahvaljujući Njemu, mi činimo jedno tijelo, kaže sv. Pavao, u kojem je glava Isus, a mi udovi (usp. 1 Kor 12,12). Ova slika tijela daje nam da odmah razumijemo što znači biti povezani u zajedništvu jedni s drugima: ''I ako trpi jedan ud,'' piše sv. Pavao, '' trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.'' (1 Kor 12,26-27). 

Draga braćo i drage sestre, radost i bol koje dotiču moj život u odnosu na druge, kao i radost i bol koje dotiču život brata i sestre koji su kraj nas, tiču se i mene. U tom smislu, i grijeh pojedinca tiče se svih, i ljubav svakog pojedinca dotiče sve. Zahvaljujući zajedništvu svetih, svaki ud Crkve povezan je na dubok način sa mnom, i ta je povezanost toliko snažna da se ni smrću ne može raskinuti. Zajedništvo svetih ne odnosi se samo na braću i sestre koji su kraj mene u ovom povijesnom trenutku, već se odnosi i na one koji su završili svoje ovozemaljsko hodočašće te su prešli prag smrti. Zamislimo, draga braćo i sestre, u Kristu nas nitko ne može uistinu odvojiti od onih koje volimo; mijenja se samo način na koji smo s njima, ali ništa i nitko ne može prekinuti ovu vezu. Zajedništvo svetih drži skupa zajednicu vjernika na zemlji i u nebu.  

U tom smislu, prijateljski odnos koji mogu izgraditi s bratom ili sestrom koji je kraj mene, mogu ostvariti i s bratom ili sestrom koji su u nebu. Svetci su prijatelji s kojima često stvaramo prijateljstva. Ono što mi nazivamo pobožnošću, zapravo je način na koji izražavamo ljubav započinjući upravo ovom povezanošću koja nas sjedinjuje. Svi znamo da se prijatelju možemo uvijek obratiti, posebno kad smo u poteškoći i kad nam je potrebna pomoć. Svi trebamo prijatelja; svima su nam potrebni značajni odnosi koji nam pomažu u suočavanju sa životom. I Isus je imao prijatelje i njima se obraćao u važnim trenutcima svog ljudskog iskustva. 

U povijesti Crkve postoje konstante koje prate zajednicu vjernika: nadasve velika privrženost i snažna povezanost koju ju Crkva oduvijek osjećala prema Mariji, Majci Božjoj i našoj Majci. Ali, i posebno čašćenje i privrženost prema sv. Josipu. Zapravo, Bog njemu povjerava ono najdragocjenije što ima: svog Sina Isusa i Djevicu Mariju. I uvijek, zahvaljujući zajedništvu svetih, osjećamo blizinu svetaca i svetica koji su naši zaštitnici, zbog imena koje nosimo, zbog Crkve kojoj pripadamo, zbog mjesta u kojem živimo i tako dalje. To povjerenje uvijek nas treba poticati da im se obratimo u važnim trenutcima života.

 Upravo zato volim zaključiti ovu katehezu jednom molitvom sv. Josipu za koju sam posebno vezan i koju godinama svakodnevno molim:

''Slavni patrijarhu, sveti Josipe, čija moć nemoguće čini mogućim, priteci mi u pomoć u ovim trenutcima tjeskobe i poteškoće. Uzmi pod svoju zaštitu teške situacije koje ti povjeravam, kako bi imali sretno rješenje. Moj ljubljeni oče, potpuno se pouzdajem u tebe. Kako moja molitva me bi bila uzaludna, a jer ti možeš isprositi sve od Isusa i Marije, pokaži mi da je tvoja dobrota velika koliko i tvoja moć. Amen.''
 

Na kraju opće audijencije papa Franjo kazao je da 4. veljače slavimo Međunarodni dan ljudskog bratstva. 

– Bratstvo znači pružiti ruku drugima, slušajući ih i poštujući ih. Današnje vrijeme vrijeme je bratstva – rekao je Sveti Otac. 

U nastavku je uputio pozdrave organizatorima i svim sudionicima Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, rekavši kako "sport svojim jezikom može pomoći graditi mostove među narodima svih kultura. Neka igre pomognu učiniti bratski svijet." 

Posebni pozdrav uputio je paraolimpijcima i još jednom apelirao da "velika olimpijska obitelj živi iskustvo bratstva i mira."