Objavljene 'Smjernice za službu egzorcizma'

Djelovanje zloduha u posljednje je vrijeme postalo predmetom posebnog zanimanja na zapadnom svijetu. O pitanjima opsjednutosti i ulozi egzorcista u službi oslobađanja također se raspravlja, pa možemo reći da sve više raste svijest o djelovanju Zloga. O Sotoninom djelovanju otvoreno govori i papa Franjo koji je više puta podsjetio da to nije mit ni predodžba, nego osobno biće koje želi uništiti svakog čovjeka. 

Kako prenosi IKA, knjiga je isprva bila namijenjena samo članovima Međunarodnog udruženja egzorcistâ koje je tekst, svojevrsni priručnik o egzorcizmu, i priredilo. Djelo pruža prije svega svećenicima egzorcistima osnovne elemente za obavljanje njihove službe. Odluka da se knjigu učini dostupnim svima nudi mogućnost da se razjasni pitanje djelovanja zloduha i oslobađanja od njega, kako se ne bi upalo u opasne obmane i iluzije. Riječ je o zanimljivom djelu i treba ga preporučiti svim svećenicima koji vrše pastoralnu službu u zajednicama, navodi se u tekstu predstavljanja.

Temeljna točka od koje polazi egzorcistička aktivnost je Božja Providnost: Bog se brine za sva svoja stvorenja na konkretan i neposredan način. Međutim, zlo je prisutno u svijetu, potpomognuto i potaknuto djelovanjem zloduha koje se događa na redovan način (kroz napastî) i na izvanredan način (kroz pojave poput opsjednutosti, mučenja i uznemiravanja koje su u knjizi prikladno obrađene). Toga se vjernik ne bi trebao plašiti, jer je Bog jači; čak i izvanredna djelovanja zla Bog dopušta da iskaže svoje milosrđe.

U knjizi se citiraju riječi možda najpoznatijeg egzorcista oca Gabrielea Amortha. Među ostalim, on je isticao kako je prvo i istinsko zlo za čovjeka  grijeh, a pobjeda protiv djelovanja zloduha jest čuvati i osnažiti vlastito zajedništvo s Bogom životom vjere, molitve, sakramenata i aktivnog dobrotvorstva-

Središnji je dio knjige posvećen prepoznavanju znakova izvanrednog djelovanja zloga. To pak iziskuje posebnu izobrazbu, posebno što se tiče utvrđivanje prisutnosti zloga (natprirodno djelovanje) i praćenja bolesnika, posebno u njegovanju autentičnog duhovnog života. U knjizi se, na kraju, također objašnjava obred egzorcizma koji je u isključivoj nadležnosti svećenika egzorcista: izbjegavajući svaki senzacionalizam iznosi se na vidjelo činjenicu da u tome glavnu riječ ima Krist Bog, dok je egzorcist instrument koji se u svome djelovanju služi obredom odobrenim od Crkve. Djelotvornost egzorcizma nije uvjetovana traženjem najmoćnije egzorcističke formule, niti svećenikovom posebnom 'moći'. U vezi te djelotvornosti egzorcizma u knjizi se donosi iscrpna teološka argumentacija.