Obnovljen kip Presvetog Trojstva: 'Pravio sam temeljne pripreme kako bih izvršio povjeren posao'

Boban Jovanović magistar je umjetnosti i profesor kiparstva u Beogradu. Zvanje je stekao na Beogradskom sveučilištu umjetnosti 1996. godine, a na specijalizaciji se opredijelio za rad u kamenu. Dobitnik je najznačajnijih nagrada na izložbama za vrijeme studija. Njegova kiparska djela izložena su u javnom prostoru u Srbiji, u Italiji, u muzeju u Toveni, kao i u privatnim kolekcijama u Srbiji i u Evropi. U kontinuitetu se bavi poslom kiparstva više od četvrt stoljeća.

Povodom obnove kipa Presvetog Trojstva u Srijemskoj Mitrovici obavljen je razgovor s Jovanovićem koji je govorio o svom radu i samom kipu neprocjenjive vrijednosti.

Predstavite nam svoj rad na kipu Presvetoga Trojstva u Srijemskoj Mitrovici

– Skulpturu staru 150 godina, isklesanu u kamenu, zatekli smo u veoma lošem stanju. U početku je uloženo značajno vrijeme i trud nas koji smo radili u pronalaženju rješenja za revitalizaciju ovog spomenika. Pored restauratorskih poslova bilo je potrebno rekonstruirati pojedine dijelove koji nedostaju na ovom znamenitom kiparskom radu. Veliki izazov i odgovornost bilo je raditi na rekonstrukciji dijelova glava i ruku kao i križa, koji su važni, a ujedno najzanimljiviji u psihološkom i simboličnom smislu same kompozicije skulpture Presvetog Trojstva. Važno je bilo postići izraz na licima i značaj koji imaju Otac i Sin za svakog vjernika, u duhovnom i religijskom smislu, npr. blagi izraz Bogočovjeka Krista i strogi izraz Oca, Boga Stvoritelja. Pored ovih, najznačajnijih dijelova, imali smo situaciju koja je nalagala rad na kompozicijskoj cjelovitosti skulpture, što podrazumijeva poznavanje anatomije i proporcija ljudskih tijela, kao i poznavanje prirode rada na draperiji. Sa zadnje strane na skulpturi, gdje dominira draperija, bilo je velikih oštećenja. Tijela obavijena tkaninom, kao složen kiparski zadatak poznajemo iz antičkih vremena preko mnogobrojnih grčih skulptura klasičnog razdoblja. Svu ljepotu igre svjetlosti i sjenke koju nam nudi draperija na skulpturi nije bilo moguće sagledati kad smo počeli rad prije nekoliko mjeseci na ovoj prelijepoj kompoziciji zbog značajnog oštećenja.

U kakvom ste stanju zatekli/preuzeli kip prije obnove, a u kakvom je stanju sada?

– Kao što sam već rekao, skulptura je bila izložena dug vremenski period na otvorenom prostoru (oko 150 godina), bez potrebne periodične zaštite i opće brige o tako vrijednom kulturnom dobru. Tako dug period, kao i slaba kvaliteta kamena, a radi se o pješčaru sitnog zrna (nalazište nepoznato), uzrokovao je da erozija izazove drastično propadanje spomenute skulpture. Postupkom dodavanja materijala, srodnog spomenutom kamenu, koji smo odredili stručnom analizom, figure su obnovljene i dovedene u stanje vrlo slično prvobitnom, s obzirom na to da nemamo precizne podatke kako je ona zaista izgledala prije 100 ili 150 godina. Po završetku dodavanja svih dijelova koji nedostaju, materijalom koji je strukturalno odgovarao prirodi izvornog kamena, skulpturu smo pažljivo tonirali kako bi lokalni ton ostao nenarušen i proveden na preostali većinski dio skulpture. Naglašavam da kiparski tretirana površina u ovom postupku restauracije prelazi 80 % cjelokupne površine. Na kraju je skulptura hidrofobirana kako bi dobila zaštitu na duži vremenski period od prodiranja vode u sam gradivni materijal.

Jeste li imali velikih poteškoća prilikom obnavljanja kipa?

– Tim koji je radio na preostalom dijelu spomenika, prvenstveno na postolju, imao je usku suradnju sa mnom po svim pitanjima: materijala, nadogradnje, toniranja cjelokupnog spomenika, kao i to da smo u samom startu rada na obnovi spomenika odlučili da bi bilo najbolje da se skulptura demontira s postolja, kako bi radovi na njoj bili izvedeni na zemlji u boljim uvjetima od onih na skeli. To je bio dobar potez, kako se kasnije ispostavilo. Kad smo pronašli adekvatan materijal za nadogradnju, tromjesečna je akcija krenula. To je vrijeme u kojem smo projektirali obnovu skulpture. Nedostajali su veliki i značajni dijelovi čiji je izgled bilo potrebno naslutiti, osmisliti, nadograditi i uklopiti u preostalu kompoziciju kako bi dobili ujedno novu, a staru cjelovitost i kako bi se vratio prijašnji sklad čitave kompozicije. Likovna i tehnička kvaliteta bila je moj moto i nešto što je cijelo vrijeme bilo prisutno u napornom, a uzbudljivom radu. Specifičnost teme jako je doprinosila tome. Na nekim je mjestima bilo potrebno dodavati armaturu jer su nedostajali veliki i značajni dijelovi kako bi nadograđene partije imale dodatnu čvrstinu, pored toga što su likovno, na izvjestan način, ponovno oživjeli vremenom narušenu kompoziciju. Nedostajući dijelovi na licima i rukama bili su najzahtjevniji za rekonstrukciju, u svakom smislu.

Koliko je bilo važno obnoviti ovaj kip?

– Ovaj spomenik ima veliku umjetničku važnost. S vremenom je oštećenje na njemu postalo toliko veliko da je postojala realna mogućnost, ako se ne sanira, da bude konačno i zauvijek izgubljen. Odluka da se obnovi od velikog je kulturnog značaja, kako na lokalnom tako i na nacionalnom i državnom nivou.

Koja je, za vas osobno, vrijednost ovog kipa te njegove obnove?

– Važno mi je bilo što kvalitetnije uraditi posao koji mi je povjeren. Pravio sam temeljne pripreme kako bih bio što učinkovitiji u samom radu na skulpturi. Prikupljao sam, inače oskudne, podatke o spomeniku i samoj figuralnoj grupaciji koja kruni cjelokupni izgled spomenika. To je obuhvaćalo vrijeme nastanka, ispitivanje materijala, bezuspješno traganje za autorom skulpture, proučavanje tematski srodnih spomenika kod nas i u svijetu, zatim njihova simbolika, položaj ruku, glava i ostalih dijelova kompozicije, kao i rekvizita i drugih prisutnih predmeta koji su od neizostavnog značaja za cijeli spomenik. Obnovom ovog kompleksa na dobitku je zajednica u gradu gdje se on nalazi, na dobitku su svi građani koji će imati mogućnost uživati u divnom parku koji okružuje kompleks spomenika. Mislim da smo obnovom ovog kompleksa, na neki način, svi na dobitku.