Održane duhovne vježbe za svećenike na Plehanu

Duhovne vježbe za svećenike, pod geslom: 'Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom!' (Iv 12,26), održane u franjevačkom samostanu sv. Marka evanđelista na Plehanu, u Bosanskoj Posavini, trajale su od nedjelje 21. veljače do četvrtka 25. veljače.

Voditelj duhovnih vježbi bio je pater Ivan Ike Mandurić, superior isusovačke zajednice u Osijeku. Uz domaćeg gvardijana, fra Antu Tomasa, sudjelovalo je još 18 svećenika: župni i samostanski vikar, fra Jozo Gogić; samostanski vikar, fra Ivan Ćurić; derventski dekan, fra Ivan Marić; doborski dekan, preč. Jakov Filipović; fra Franjo Dalibor Stjepanović; fra Zlatko Matanović; fra Anto Zrakić; fra Mato Vincetić; fra Blažen Lipovac; fra Jozo Puškarić; vlč. Ivan Ravlić; vlč. Mato Marijić; vlč. Antonio Čutura; vlč. Mato Matasović; fra Mirko Filipović; fra Velimir Zirdum; fra Mladen Jozić i grkokatolički svećenik Franjo Sitnik. Nazočno je bilo i troje laika koji su vezani za ovu samostansku zajednicu: tajnik Ivica Blažević, novinarka Brankica Lukačević i domar Mijo Jerković.

Nakon molitve Večernje i zaziva Duha Svetoga, o. Mandurić prvoga je dana u prigodnom nagovoru svećenicima osvijestio što su zapravo duhovne vježbe i zašto su one potrebne svećenicima. Uz ostalo je rekao da su one prastari sustav koji čovjeku pomaže da Boga dozove u prostore vlastitog života i u isto vrijeme da se penje prema Bogu i uđe u Božje prostore; da duhovno vježbanje sadrži i elemente tjelesnog vježbanja, treninga te zahtijeva snažnu motivaciju, zalaganje, napor i disciplinu.

Govoreći o razlici između tjelesnog i duhovnog vježbanja, naglasio je kako je rezultat tjelesnog treninga gotovo uvijek razmjeran pametno uloženom trudu, dok u duhovnom vježbanju rezultat ovisi o Bogu koji daje svoju milost u onoj mjeri koliko su mu ljudi otvoreni. 

– Glavni je cilj svih meditacija, kontemplacija, ispitivanja savjesti, usmene i mislene molitve da nas što više otvore Bogu i dopuste da u nama djeluje Njegova milost –ustvrdio je voditelj.

Tijekom ostala četiri dana u svojim je nagovorima i homiliji promišljao o grijehu i njegovim posljedicama, o Božjoj ljubavi koja je bezuvjetna, koja pokreće svijet, o Bogu koji je milosrdan, o molitvi, o poniznosti, o poslanju, o talentima...

– Grijeh ima počelo u duhu, a ne u tijelu, on je pokazatelj stanja našega duha; srce najviše opterećuje ono što nismo predali Gospodinu, zato mu dopustimo da uđe u naš život; pozvani smo usvojiti Kristova načela po svaku cijenu i na njima graditi svoj život; sve svoje pouzdanje staviti u Božje ruke; kao svećenici, pozvani smo sve činiti na Božju slavu, odnosno biti svjesni da sve što činimo – činimo za Kista, te biti ljudi za druge; ideal kršćanskog života poraz je u ovome svijetu; Krist nam želi dati slobodu srca, da otkrijemo tu Kristovu snagu slobode spram ovoga svijeta; neka nas Božja milost potakne da tražimo tu slobodu i da među svim svjetovnim izazovima prepoznamo samo izazove koje Bog pred nas stavlja – kako srce ugrabiti drugome – neke su od snažnih, poticajnih i ohrabrujućih poruka voditelja koje su bile protkane biblijskim tekstovima i osobnim svjedočenjima.

Zadnjega je dana voditelj promišljao o misteriju Euharistije kao najprimjerenijoj temi svećeniku. Naglasio je kako je ona središnji događaj kršćanskog života, osobito svakoga svećenika. 

– Isusovo poslanje je plodno, donosi plod koji ostaje. Plod Njegova poslanja je ljubav. Ono što On čini jest ljubav... Kod posljednje večere i svega što uključuje, Isusovo poslanje doživljava svoje ispunjenje. Upravo to ispunjenje Isusova poslanja slavimo u Euharsitiji, tu dodirujemo puninu i zahvaćamo iz nje – naglasio je voditelj Mandurić. Program je toga dana završen zahvalnim misnim slavljem. 

Budući da je prvi put na Plehanu, p. Mandurić iskazao je svoje oduševljenje tim, kako je rekao, lijepim i pitomim krajem, a napose zajedništvom i hrabrošću svećenika koji na tom području djeluju.  Zajedno sa svećenicima pohodio je i groblje na kojem su pokopani franjevci toga kraja i predvodio je molitvu za sve njih. Tijekom svih dana svećenici su imali priliku za bratsko druženje.

Gvardijan Tomas zahvalio je na kraju voditelju što ih je osnažio u njihovu poslanju kao i braći svećenicima na sudjelovanju u ovom važnom događaju koji ponovno pokazuje da je Plehan uistinu vjersko i kulturno središte. Podsjetio je kako je taj prostor još posut minama zla koje se teško brišu, no, kako je rekao, svakim korakom dobrote i mira čine ga dostojnim za život čovjeka i potvrđuju da Gospodin nikada ne će ostaviti dobre ljude.

Susret je protekao uz poštovanje epidemioloških mjera.