Papa: ''Dopustimo da nam Isus pokaže put prema ozdravljenju i pomirenju''

U najstarije sjevernoameričko hodočasničko središte, tridesetak kilometara sjeverozapadno od Québeca, na obali rijeke sv. Lovre, Sveti Otac stigao je u papamobilu, pozdravljajući hodočasnike koji su mu izražavali dobrodošlicu i blagoslivljajući djecu. Zbog bolova u koljenu, Papu je u predslavljenju Mise zastupao domaćin, nadbiskup Québeca, kardinal Gerald Cyprien Lacroix.

Od neuspjeha do nade, tako bismo mogli nazvati putovanje učenika iz Emausa, a to je i slika našega osobnog hoda, kao i hoda Crkve, rekao je papa Franjo u propovijedi, koja je prevođena na francuski jezik. Dvojica učenika nakon Isusove smrti na križu, razočarani jer su u Isusu polagali sve svoje nade i želje, s osjećajem neuspjeha u srcu, okreću leđa Jeruzalemu kako bi se vratili prijašnjem životu. Očekivanja koja su gajili propala su, nade u koje su vjerovali raspršene su, snovi koje su htjeli ostvariti ustupili su mjesto razočaranju i gorčini. Stoga kreću na put povratka, kao da žele zaboraviti to iskustvo.
To je iskustvo koje se odnosi i na naš život, pa i sâm put vjere, napomenuo je Papa. Idemo naprijed sa svojim snovima, projektima, očekivanjima i nadama, ali također se sukobljavamo sa svojim slabostima, pogrješkama, doživljavamo poraze i razočaranja, a katkada postajemo zarobljenici osjećaja neuspjeha koji nas paralizira.
I Crkva se može osjetiti izgubljena i razočarana, lutajući pred sablazni zla i nasilja s Kalvarije. Tada se jedino može upitati: što se dogodilo? Zašto se to dogodilo, kako se to moglo dogoditi? To su pitanja koja si postavlja svatko od nas, ali to su također goruća pitanja koja odjekuju u srcu ove hodočasničke Crkve u Kanadi, na teškom putu ozdravljenja i pomirenja, napomenuo je Papa te se ponovno spomenuo drame koje je proživjelo tamošnje starosjedilačko stanovništvo.

I mi smo, pred skandalom zla i ranjenoga Kristova Tijela u tijelu naše braće iz autohtonih naroda, pali u gorčinu i osjećamo teret neuspjeha. Dopustite mi stoga da se duhovno sjedinim s brojnim hodočasnicima koji u ovom svetištu prolaze ''svetim stubama'' i pratim ih kao Crkva u tim pitanjima koja proizlaze iz srca punog boli: zašto se sve to dogodilo? Kako se to moglo dogoditi u zajednici onih koji nasljeduju Isusa?
Kada doživimo bol razočaranja, lako padamo u napast bijega, želimo pobjeći od događaja koji su nas ranili. Ali, nema ništa gore od bijega od neuspjeha kako se ne bismo suočili s njima. To je kušnja neprijatelja koja prijeti našem duhovnom hodu i hodu Crkve. Želi da vjerujemo kako je taj neuspjeh definitivan, želi nas paralizirati u gorčini i žalosti, uvjeriti nas da se više ništa ne može učiniti te da stoga nema smisla pronalaziti način početi iznova, istaknuo je Papa.

Međutim, Evanđelje nam otkriva da nam upravo u situacijama razočaranja i boli Gospodin dolazi u susret i hodi s nama, objasnio je Papa. Isus učenicima na putu u Emaus ne nudi općenite riječi ohrabrenja i utjehe, nego, otkrivajući u Svetom pismu otajstvo svoje smrti i uskrsnuća, osvjetljava njihov život i događaje koje su doživjeli. Tako im otvara oči za novi pogled na stvari.
Gospodin to isto želi učiniti sa svakim od nas i sa svojom Crkvom, primijetio je Sveti Otac te upitao: ''Što možemo učiniti dok nas muče razne duhovne i materijalne kušnje, dok tražimo put u pravednije i bratskije društvo, dok se želimo oporaviti od razočaranja i umora, dok se nadamo da ćemo izliječiti rane prošlosti i pomiriti se s Bogom i jedni s drugima?''

Samo je jedan put, a to je Isusov put, put koji je Isus (usp. Iv 14,6). Vjerujmo da Isus staje uz nas na našem putu i dopustimo da nas susretne, potaknuo je Papa. ''Dopustimo da Njegova riječ protumači povijest koju živimo kao pojedinci i kao zajednica, te da nam pokaže put prema ozdravljenju i pomirenju''.

Podsjetivši potom da je bazilika u kojoj se slavi Misa posvećena svetoj Ani, papa Franjo je istaknuo ulogu koju je Bog dao ženama u svojemu naumu spasenja. Sveta Ana, Presveta Djevica Marija, žene uskrsnoga jutra, pokazuju nam novi put pomirenja: majčinska nježnost brojnih žena može nas pratiti prema ponovno plodnim vremenima, u kojima valja ostaviti iza sebe toliko sterilnosti i toliko smrti, i ponovno staviti u središte raspetoga i uskrsloga Isusa.

Na kraju je Papa istaknuo da u središte svojih pitanja, napora, pa i samoga pastoralnog života trebamo staviti Njega, Gospodina Isusa. Stavimo u središte svega Njegovu riječ, koja osvjetljava događaje i vraća nam oči kako bismo vidjeli djelatnu prisutnost Božje ljubavi i mogućnost dobra, čak i u situacijama koje su naizgled izgubljene. Stavimo u središte euharistijski kruh koji Isus lomi i danas za nas, kako bi svoj život podijelio s našim, kako bi prigrlio naše slabosti, podupro naše umorne korake i dao nam ozdravljenje srca. Samo tako, pomireni s Bogom, s drugima i sa samima sobom, možemo i mi postati instrumenti pomirenja i mira u društvu u kojemu živimo, istaknuo je papa Franjo.
Na kraju Mise Papi se riječima zahvale obratio kardinal Lacroix, razmjenjeni su darovi, a Sveti Otac zadržao se u tišini pred kipom sv. Ane, blagoslovio je dijete te je iz bazilike ispraćen jakim pljeskom.

U svetištu iz 17. stoljeća, kojemu se pripisuju brojna čudesna izlječenja, nalazi se kip sv. Ane, Isusove bake, čudesno spašen iz požara, i tri njezine relikvije, kao i jedna od najljepših postojećih kopija Michelangelove ''Piete'', a godišnje ga pohodi više od pola milijuna hodočasnika.

S tih područja ''nove Francuske'' krenula je kolonizacija u 16. stoljeću, misionarske zajednice otvarale su škole, bolnice i sjemeništa, a i danas je središte katolika francuskoga govornoga područja.

Papa se zatim vratio u Québec gdje će u katedrali Naše Gospe slaviti Večernju s biskupima, prezbiterima, đakonima, osobama posvećenog života, sjemeništarcima i pastoralnim djelatnicima.

Posljednji dan Papina posjeta Kanadi, u petak 29. srpnja, počinje tradicionalnim privatnim susretom s isusovačkom subraćom i zatim izaslanstvom autohtonih naroda u Nadbiskupskom sjedištu u Québecu. Zatim će se iz Međunarodne zračne luke uputiti u Iqaluit, gdje će se u osnovnoj školi privatno susresti s preživjelima rezidencijalnih škola. Svoje 37. inozemno putovanje, ''pokorničko hodočašće'', papa Franjo završava susretom s mladima i starijima.