Papa Franjo: ''Ova prelijepa i izmučena zemlja treba svjetlo koje svatko od vas ima''
''Dragi prijatelji, želim vam da budete sol koja se velikodušno širi i topi da začini Južni Sudan bratskim okusom Evanđelja.''
Posljednjeg dana apostolskog putovanja Južnom Sudanu papa Franjo slavio je svetu Misu pored mauzoleja ''John Garana'' u gradu Jubi. Homiliju Svetog Oca prenosimo u cijelosti.
''Riječi koje je apostol Pavao uputio korintskoj zajednici u drugom čitanju želim danas prisvojiti i ponoviti ih pred vama: 'Kada dođoh k vama, braćo, ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.' (1 Kor 2,1-2). Da, Pavlova je zebnja i moja, biti ovdje s vama u ime Isusa Krista, Boga ljubavi, Boga koji je svojim križem donio mir; Isusa, Boga raspetoga za sve nas; Isusa, raspetoga u onima koji trpe; Isusa, raspetoga u životima tolikih od vas, u mnogim ljudima ove zemlje; Isusa uskrslog, pobjednika nad zlom i smrću. Dolazim k vama da vam ga navijestim, da vas učvrstim u Njemu, jer Kristov navještaj jest navještaj nade: On zapravo poznaje tjeskobu i očekivanja koja nosite u srcu, radosti i nevolje koje obilježavaju vaš život, tamu koja vas pritišće i vjeru koju, poput pjesme u noći, uzdižeš u nebo. Isus vas poznaje i voli; ako ostanemo u Njemu, ne trebamo se bojati, jer i za nas će se svaki križ pretvoriti u uskrsnuće, svaka tuga u nadu, svaka jadikovka u ples.
Stoga bih se želio zadržati na životnim riječima koje nam je Gospodin Isus uputio danas u Evanđelju: 'Vi ste sol zemlje [...]. Vi ste svjetlost svijeta' (Mt 5,13.14). Što ove slike govore nama, Isusovim učenicima?
Prije svega, mi smo sol zemlje. Sol se koristi kao začin hrani. To je nevidljivi sastojak koji svemu daje okus. Upravo zato od davnina se doživljava kao simbol mudrosti, odnosno one vrline koja se ne vidi, ali koja pruža zadovoljstvo životu i bez koje postojanje postaje neukusno, bezukusno. Ali, o kakvoj nam mudrosti Isus govori? On koristi ovu sliku soli neposredno nakon što je svojim učenicima objavio Blaženstva: sada razumijemo da su ona sol kršćanskog života. Doista, Blaženstva donose nebesku mudrost na zemlju: ona mijenjaju kriterije svijeta i uobičajenog načina razmišljanja. I što ona kažu? Ukratko, ona potvrđuju da, da bismo bili blaženi, to jest potpuno sretni, ne smijemo nastojati biti jaki, bogati i moćni, nego ponizni, krotki i milosrdni; ne činiti nikome zla, ali biti mirotvorci za sve. To je – kaže nam Isus – mudrost učenika, to je ono što daje okus zemlji u kojoj živimo. Prisjetimo se: ako Blaženstva provodimo u djelo, ako utjelovljujemo Isusovu mudrost, ne samo da dajemo dobar okus našim životima nego i društvu, zemlji u kojoj živimo.
Ali sol, osim što daje okus, ima još jednu funkciju, bitnu u Kristovo vrijeme: čuvati hranu da se ne pokvari. Biblija, međutim, kaže da postoji 'hrana', suštinsko dobro koje se mora čuvati prije bilo kojeg drugog: savez s Bogom. Stoga se u to vrijeme, svaki put kad se prinosilo Gospodinu, prinosilo malo soli. Zapravo, poslušajmo što Sveto pismo kaže o toj temi: 'Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol' (Lev 2,13). Tako nas je sol podsjetila na prvotnu potrebu očuvanja veze s Bogom, jer On nam je vjeran, Njegov je savez s nama neraspadljiv, nepovrediv i trajan (usp. Nm 18,19; 2Ljet 13,5). Stoga je Isusov učenik, kao sol zemlje, svjedok Saveza koji je On sklopio i koji slavimo u svakoj Misi: novog, vječnog, neraskidivog Saveza (usp. 1 Kor 11,25; Heb 9), ljubavi prema nama koju ne mogu slomiti ni naše nevjere.
Braćo, sestre, svjedoci smo ovoga čuda. U staro doba, kad su ljudi ili narodi uspostavljali međusobno prijateljstvo, često su ga sklapali razmjenom malo soli; mi koji smo sol zemlje pozvani smo svjedočiti savez s Bogom u radosti, sa zahvalnošću, pokazujući da smo ljudi sposobni stvarati veze prijateljstva, živjeti u bratstvu, graditi dobre međuljudske odnose, sprječavati korupciju zla, bolesti podjela, prljavštine nepravednog poslovanja, pošasti nepravde.
Danas vam želim zahvaliti jer ste vi sol zemlje u ovoj zemlji. Ipak, suočeni s tolikim ranama, nasiljem koje hrani otrov mržnje, bezakonjem koje uzrokuje bijedu i siromaštvo, može vam se činiti da ste maleni i nemoćni. No, kad dođete u iskušenje da se osjećate nedostatnima, pokušajte pogledati sol i njezina sitna zrnca: to je mali sastojak i kad se hrana na tanjuru posoli, nestaje, topi se, ali upravo tako daje okus cijelom sadržaju. Dakle, mi kršćani, unatoč tome što smo krhki i maleni, čak i kad nam se naše snage čine beznačajnima pred veličinom problema i slijepim bijesom nasilja, možemo dati odlučujući doprinos mijenjanju povijesti. Isus želi da to činimo poput soli: dovoljan je prstohvat i on se rastopi kako bi cjelini dao drugačiji okus. Dakle, ne možemo se suzdržati, jer bez tog malog, bez našeg malog, sve gubi okus. Krenimo od malog, od bitnog, od onoga što se ne pojavljuje u povijesnim knjigama, ali mijenja povijest: u ime Isusa, Njegovih Blaženstava, odložimo oružje mržnje i osvete kako bismo prigrlili molitvu i ljubav; prevladajmo te nesklonosti i averzije koje su s vremenom postale kronične i dovode u opasnost da se plemena i etničke skupine suprotstavljaju; naučimo stavljati sol oprosta na rane, koja peče, ali liječi. I, čak i ako srce krvari za primljene nepravde, odustanimo jednom zauvijek da na zlo odgovorimo zlom, i bit će nam dobro iznutra; dočekujmo i ljubimo jedni druge iskreno i velikodušno, kao što Bog čini s nama. Čuvajmo dobro što jesmo, ne dajmo da nas zlo iskvari!
Prijeđimo na drugu sliku koju je Isus upotrijebio, svjetlo: 'Vi ste svjetlo svijeta'. Poznato proročanstvo reklo je o Izraelu: 'Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš' (Iz 49,6). Sada se ispunilo proročanstvo, jer Bog Otac poslao je svoga Sina, i On je svjetlo svijeta (usp. Iv 8,12), istinsko svjetlo koje obasjava svakog čovjeka i svaki narod, svjetlo koje svijetli u tamu i razgoni oblake svake tame (usp. Iv 1,5.9). Ali sam Isus, svjetlo svijeta, govori svojim učenicima da su i oni svjetlo svijeta. To znači da, prihvaćajući Kristovo svjetlo, svjetlo koje je Krist, postajemo blistavi, zračimo svjetlom Božjim!
Isus dodaje: 'Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući' (Mt 5,15). Opet su to slike poznate onim vremenima: nekoliko sela u Galileji bilo je na brežuljcima, jasno vidljivi izdaleka; a svjetiljke su u kućama bile postavljene visoko tako da su rasvjetljavale sve kutove sobe; zatim, kad ih je trebalo ugasiti, prekrivali su ih predmetom od terakote, zbog čega je plamenu nedostajalo kisika dok se nije ugasio.
Braćo i sestre, Isusov poziv da budemo svjetlo svijeta jest jasan: mi, koji smo Njegovi učenici, pozvani smo svijetliti poput grada na gori, poput svjetiljke čiji se plamen ne smije ugasiti. Drugim riječima, prije nego što se zabrinemo oko mraka koji nas okružuje, prije nego što se nadamo da će nešto oko nas prosvijetliti, od nas se traži da zasjamo, da svojim životom i svojim djelima osvijetlimo gradove, sela i mjesta u kojima živimo, ljude koje posjećujemo, aktivnosti koje provodimo. Gospodin nam daje snagu, snagu da budemo svjetlo u Njemu, za sve; jer svi moraju moći vidjeti naša dobra djela i, videći ih – podsjeća nas Isus – otvorit će se Bogu s čuđenjem i slaviti ga (usp. r. 16): ako živimo kao djeca i braća na zemlji, ljudi će otkriti da imaju Oca na nebesima. Od nas se stoga traži da gorimo ljubavlju: neka se ne dogodi da se naše svjetlo ugasi, da iz našeg života nestane kisika ljubavi, da djela zla oduzmu čist zrak našem svjedočanstvu. Ova prelijepa i izmučena zemlja treba svjetlo koje svatko od vas ima, odnosno svjetlo koje svatko od vas jest!
Dragi prijatelji, želim vam da budete sol koja se velikodušno širi i topi da začini Južni Sudan bratskim okusom Evanđelja; da budete svijetle kršćanske zajednice koje poput gradova na gori bacaju svjetlo dobra na sve i pokazuju da je lijepo i moguće živjeti slobodno, imati nadu, graditi svi zajedno pomirenu budućnost. Ja sam s vama i želim vam da iskusite radost Evanđelja, okus i svjetlo koje Gospodin, 'Bog mira' (Fil 4,9), 'Bog svake utjehe' (2 Kor 1,3), želi izliti na svakog od vas.''