Papa nakon susreta sa žrtvama istočnog Konga: ''Utišajte oružje, zaustavite rat. Dosta je!''

Tijekom svojeg apostolskog putovanja u Demokratsku Republiku Kongo papa Franjo, nakon što je u prijepodnevnim satima u zračnoj luci ''Ndolo'' u Kinshasi slavio Misu na kojoj je sudjelovalo više od milijun ljudi, poslijepodne se susreo sa žrtvama istočnog dijela zemlje – djecom i mladima – koji su pretrpjeli strašno nasilje, otimanje, sustavno mučenje i nebrojena silovanja. 

Nakon što je poslušao njihova potresna svjedočanstva te izraze nade da će se njegovim posjetom podići svijest o neviđenom povređivanju i kršenju njihova dostojanstva, Sveti je Otac uputio prigodni govor koji prenosimo u cijelosti: 

Draga braćo i sestre!

Hvala vam. Hvala na ovim svjedočanstvima. Pred neljudskim nasiljem koje ste vidjeli svojim očima i iskusili na vlastitoj koži, čovjek ostaje šokiran. I za to nema riječi; ostaje samo da plačemo, da šutimo. Bunia, Beni-Butembo, Goma, Masisi, Rutshuru, Bukavu, Uvira, to su mjesta koja međunarodni mediji gotovo nikad ne spominju. Ovdje i drugdje mnogu našu braću i sestre, djecu istog čovječanstva, svojom samovoljom uzimaju kao taoce najjači, oni koji drže najmoćnije oružje u svojim rukama, oružje koje nastavlja kružiti. Srce mi je danas na istoku ove goleme zemlje, koja ne će imati mira dok se ne stigne tamo, u njezin istočni dio.

Vama, dragi stanovnici istoka, želim reći: blizu sam vam. Vaše suze moje su suze, vaša bol moja je bol. Svakoj obitelji u žalosti ili raseljenoj zbog spaljenih sela i drugih ratnih zločina, svima koji su preživjeli seksualno nasilje, svakom ozlijeđenom djetetu i odrasloj osobi, poručujem: s vama sam, želio bih vam donijeti Božju nježnost. Neka Njegov nježan i suosjećajan pogled počiva na vama. Dok vas nasilnici tretiraju kao objekte, Otac koji je na nebesima vidi vaše dostojanstvo i svakome od vas kaže: "Dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim" (Iz 43,4). Braćo i sestre, Crkva jest i uvijek će biti na vašoj strani. Bog vas ljubi i nije vas zaboravio, ali neka vas se i ljudi sjećaju!

U Njegovo ime, zajedno sa žrtvama i s onima koji se zalažu za mir, pravdu i bratstvo, osuđujem oružano nasilje, masakre, silovanja, uništavanje i okupaciju sela, pljačku polja i stoke koji se i dalje čine u Demokratskoj Republici Kongo. Također i krvavo, nezakonito iskorištavanje bogatstva ove zemlje, kao i pokušaji njegova usitnjavanja da bi se njime upravljalo. Ispunjava nas ogorčenjem spoznaja da su nesigurnost, nasilje i rat koji tragično pogađaju tolike ljude sramotno potaknuti ne samo vanjskim silama već i iznutra, radi dobivanja interesa i prednosti. Obraćam se Ocu koji je na nebesima, koji želi da svi budemo braća i sestre na zemlji: ponizno spuštam glavu i s bolom u srcu tražim od Njega oproštenje za nasilje čovjeka nad čovjekom. Oče, smiluj nam se. Utješi žrtve i one koji pate. Obrati srca onih koji čine okrutna zlodjela, koji donose sramotu cijelom čovječanstvu! I otvori oči onima koji ih zatvaraju ili se okreću od ovih gadosti.

To su sukobi koji tjeraju milijune ljudi da napuste svoje domove, uzrokuju vrlo ozbiljna kršenja ljudskih prava, razgrađuju socioekonomsko tkivo, uzrokuju rane koje teško zacjeljuju. To su borbe u kojima se isprepliću etnička, teritorijalna i grupna dinamika; sukobi zbog vlasništva nad zemljom, zbog nedostatka ili slabosti institucija, mržnje u koje se uvlači blasfemija nasilja u ime lažnog boga. Ali, to je, prije svega, rat pokrenut nezasitnom pohlepom za sirovinama i novcem, koji hrani naoružanu ekonomiju koja zahtijeva nestabilnost i korupciju. Kakav skandal i kakvo licemjerje: ljudi se siluju i ubijaju dok tvrtke koje uzrokuju nasilje i smrt nastavljaju napredovati!

Upućujem iskreni apel svim ljudima, svim subjektima, unutarnjim i vanjskim, koji vuku konce rata u Demokratskoj Republici Kongo, pljačkaju je, bičuju i destabiliziraju. Vi se obogaćujete nezakonitim iskorištavanjem imovine ove zemlje i krvavim žrtvovanjem nevinih žrtava. Poslušajte vapaj njihove krvi (usp. Post 4,10), poslušajte glas Boga koji vas poziva na obraćenje i glas vaše savjesti: utišajte svoje oružje, zaustavite rat. Dosta je bilo! Prestanite se bogatiti na koži najslabijih, prestanite se bogatiti resursima i krvavim novcem!

Draga braćo i sestre, što možemo učiniti? Gdje započeti? Kako promicati mir? Danas bih vam želio predložiti da ponovno počnete s dva 'ne' i dva 'da'.

Prije svega ne nasilju, uvijek i u svakom slučaju, bez 'ako' i bez 'ali'. Voljeti svoj narod ne znači gajiti mržnju prema drugima. Naprotiv, voljeti svoju zemlju znači odbiti se petljati s onima koji potiču upotrebu sile. To je tragična prijevara: mržnja i nasilje nikad nisu prihvatljivi, nikad opravdani, nikad tolerantni, osobito za one koji su kršćani. Mržnja samo rađa još više mržnje, a nasilje još više nasilja. Jasno i snažno 'ne' tada treba reći onima koji ih šire u ime Boga. Dragi Kongoanci, ne dajte se zavesti onim ljudima ili skupinama koje potiču nasilje u Njegovo ime. Bog je Bog mira, a ne rata. Propovijedati mržnju je bogohuljenje, a mržnja uvijek nagriza srce čovjeka. Zapravo, oni koji žive od nasilja nikad ne žive dobro: oni misle da spašavaju svoje živote, a umjesto toga bivaju zahvaćeni vrtlogom zla koje ga, vodeći ga u borbu s braćom i sestrama s kojima je odrastao i živio godinama, ubija iznutra.

No, da bismo doista rekli 'ne' nasilju, nije dovoljno izbjegavati nasilne radnje; moramo iščupati korijene nasilja: pritom mislim na pohlepu, zavist i, iznad svega, ogorčenost. Dok se s poštovanjem klanjam pred patnjom koju su toliki podnijeli, zamolio bih sve da se ponašaju onako kako ste nam vi sami sugerirali, hrabri svjedoci, koji imate hrabrosti razoružati srca. Molim sve u ime Isusa, koji je oprostio onima koji su mu čavlima probili zapešća i stopala, pričvrstivši ga na križ: molim vas, razoružajte svoja srca. To ne znači prestati biti ogorčen pred zlom i ne osuđivati ga, to je naša dužnost! Niti to znači nekažnjivost i odobravanje zločina, nastavljajući kao da se ništa nije dogodilo. Ono što se od nas traži, u ime mira, u ime Boga mira, jest demilitarizirati srce: ukloniti otrov, odbaciti mržnju, ublažiti pohlepu, izbrisati ljutnju; reći 'ne' svemu tome naizgled nas čini slabima, ali u stvarnosti nas oslobađa, jer nam daje mir. Da, mir se rađa iz srca, iz srdaca slobodnih od ljutnje.

Zatim treba reći drugo 'ne', ne ravnodušnosti. Mir od nas traži da se borimo protiv obeshrabrenja, malodušnosti i nepovjerenja koji nas navode da vjerujemo da je bolje ne vjerovati nikome, živjeti odvojeno i daleko, nego pružiti ruku i hodati zajedno. Stoga ponovno, u ime Boga, ponavljam svoj poziv onima koji žive u Demokratskoj Republici Kongo da ne odustaju, nego da se posvete izgradnji bolje budućnosti. Budućnost mira ne će doći sama od sebe, ali može doći ako se rezignirani fatalizam i strah od suradnje s drugima očiste iz srca. Drugačija budućnost doći će ako bude svačija, a ne samo nečija, ako bude za sve, a ne protiv nekoga. Nova budućnost doći će ako drugi, Tutsi ili Hutu, više ne budu protivnik ili neprijatelj, već brat i sestra u čijem srcu moramo vjerovati da postoji, koliko god skrivena, ista želja za mirom. I na istoku je mir moguć! Vjerujmo u to! I poradimo na tome, nemojmo od drugih očekivati promjenu!

Budućnost se ne može graditi zatvaranjem u svoje partikularne interese, povlačenjem u vlastite skupine, etničke skupine i klanove. Svahili poslovica uči: ''Jirani ni ndugu'' [Susjed je brat]; dakle, brate, sestro, svi tvoji susjedi jesu tvoja braća, bili oni iz Burundija, Ugande ili Ruande. Svi smo mi braća jer smo djeca istoga Oca: tako nas uči kršćanska vjera koju ispovijeda veliki dio stanovništva. Dakle, podignite svoj pogled prema Nebu i nemojte ostati zarobljenici straha: zlo koje su svi pretrpjeli treba pretvoriti u dobro za sve; neka obeshrabrenje koje paralizira ustupi mjesto obnovljenom žaru, nepopustljivoj borbi za mir, hrabrim odlukama bratstva, ljepoti zajedničkog vapaja 'nikad više': nikad više nasilja, nikad više ljutnje, nikad više ravnodušnosti!

I evo nas konačno s dva 'da' za mir. Prije svega, da pomirenju. Prijatelji, prekrasno je to što ćete učiniti. Želite se posvetiti opraštanju jedni drugima i odbacivanju ratova i sukoba kako biste riješili udaljenosti i razlike. A to želite učiniti molitvom, uskoro, zajedno okupljeni oko drveta Križa, pod koje s velikom hrabrošću želite odložiti znakove nasilja koje ste vidjeli i pretrpjeli: uniforme, mačete, čekiće, sjekire, noževe... I križ je bio oruđe boli i smrti, najstrašnije u Isusovo vrijeme, ali, prožet Njegovom ljubavlju, postao je univerzalno oruđe pomirenja, drvo života.

Htio bih vam reći: i vi ste stabla života. Poput drveća koje apsorbira onečišćenje i vraća kisik. Ili, kako poslovica kaže: "U životu budi kao palma koja prima kamenje, a rađa datuljama". Ovo je kršćansko proročanstvo: na zlo odgovarati dobrom, na mržnju ljubavlju, na podjele pomirenjem. Vjera sa sobom nosi novu ideju pravde, koja se ne zadovoljava kažnjavanjem i odriče se osvete, a želi pomiriti, ublažiti nove sukobe, ugasiti mržnju, oprostiti. A sve je to jače od zla. Znate li zašto? Zato što preoblikuje stvarnost iznutra umjesto da ju uništava izvana. Samo se tako zlo može pobijediti, kao što je to učinio Isus na drvu križa, uzevši ga u svoje ruke i preobrazivši ga svojom ljubavlju. Tako se bol pretvorila u nadu. Prijatelji, samo oprost otvara vrata sutrašnjici, jer otvara vrata novoj pravdi koja, bez zaborava, raskida začarani krug osvete. Pomiriti se znači stvarati sutrašnjicu: to znači vjerovati u budućnost, a ne ostati vezan za prošlost; radije se kladiti na mir nego se pomiriti s ratom; to je bijeg iz zatvora vlastitih razloga kako bi se otvorili drugima i zajedno uživali u slobodi.

Posljednje 'da', ono odlučujuće: da nadi. Ako se pomirenje može prikazati kao stablo, kao palma koja daje plod, nada je voda koja ga čini plodnim. Ova nada ima izvor i ovaj izvor ima ime, koje želim naviještati ovdje s vama: Isus! Isus: s Njim zlo više nema posljednju riječ o životu; s Njim, koji je od groba, koji je kraj ljudskog putovanja, učinio početak nove priče, uvijek se otvaraju nove mogućnosti. S Njim se svaki grob može pretvoriti u kolijevku, svaka kušnja u uskrsni vrt. S Isusom se nada rađa i preporađa: za one koji su pretrpjeli zlo, pa čak i za one koji su ga počinili. Braćo, sestre s istoka zemlje, ova je nada za vas, imate pravo na nju. Ali, to je također pravo koje treba osvojiti. Kako? Sije se svaki dan, sa strpljenjem. Vraćam se na sliku palme. Poslovica kaže: "Kad pojedeš orah, vidiš palmu, ali tko ju je posadio, davno se u zemlju vratio". Drugim riječima, da bismo dobili željene plodove, moramo raditi s istim duhom kao i saditelji palmi, misleći na buduće generacije, a ne na trenutačne rezultate. Sijati dobro stvara dobro: oslobođeno je uske logike osobne koristi i daje svakom danu svoje 'zašto': ono u život unosi dah besplatnosti i čini nas sličnijima Bogu, strpljivom sijaču koji širi nadu, a da se nikad ne umara.

Danas zahvaljujem i blagoslivljam sve sijače mira koji rade u zemlji: ljude i institucije koji daju sve od sebe da pomognu i bore se za žrtve nasilja, protiv izrabljivanja i prirodnih katastrofa, žene i muškarce koji su ovdje potaknuti željom da promiču dostojanstvo ljudi. Neki su izgubili živote služeći miru, kao što su veleposlanik Luca Attanasio, karabinjer Vittorio Iacovacci i vozač Mustapha Milambo, ubijeni prije dvije godine na istoku zemlje. Oni su bili sijači nade i njihova žrtva ne će biti uzaludna.

Braćo, sestre, sinovi i kćeri Iturija, Sjevernog i Južnog Kivua, blizu sam vam, grlim vas i sve vas blagoslivljam. Blagoslivljam svako dijete, odraslu osobu, stariju osobu, svaku osobu pogođenu nasiljem u Demokratskoj Republici Kongo, posebno svaku ženu i svaku majku. I molim da žene, svaka žena, budu poštovane, zaštićene i cijenjene: činjenje nasilja nad ženom i majkom znači vršiti nasilje samom Bogu, koji je upravo zbog žene, majke, postao čovjekom. Isuse, Brate naš, Bože pomirenja koji si posadio stablo života, križa, u srce tame grijeha i patnje, Bože nade koji vjeruješ u njih, u njihovu zemlju i budućnost, blagoslovi ih i utješi; izlij svoj mir u njihova srca, njihove obitelji i na cijelu Demokratsku Republiku Kongo.