Papina poruka Slovačkoj: 'Sol vaše zemlje jest oprost'
Papa Franjo rekao je da je kao hodočasnik došao u tu mladu zemlju drevne povijesti i dubokih korijena u središtu Europe.
Sveti Otac Franjo susreo se u ponedjeljak 13. rujna, u predsjedničkoj palači u Bratislavi sa slovačkom predsjednicom Zuzanom Čaputovom te s civilnim i vjerskim vlastima, predstavnicima civilnoga društva i sa članovima Diplomatskog zbora, prenosi IKA.
Papa Franjo ujutro drugoga dana svoga apostolskog putovanja najprije je privatno slavio Misu u Apostolskoj nuncijaturi gdje je smješten. Zatim se uputio u Predsjedničku palaču gdje mu je priređena svečanost dobrodošlice. Uslijedilo je službeno fotografiranje te susret s predsjednicom Čaputovom.
Sveti Otac upisao se u Knjigu dojmova, nakon čega je sa slovačkom predsjednicom razmijenio darove i upoznao se s njezinom obitelji. U vrtu Predsjedničke palače potom je održan sastanak s civilnim i vjerskim vlastima, predstavnicima civilnoga društva i članovima Diplomatskog zbora. Tom prilikom papa Franjo rekao je da je došao kao hodočasnik u tu mladu zemlju drevne povijesti i dubokih korijena u središtu Europe.
– Uistinu, ova zemlja jest, i uvijek je bila, raskrižje. Bila je rubni teritorij Rimskoga Carstva i mjesto susreta zapadnog i istočnog kršćanstva. Od Velike Moravske do Ugarskog Kraljevstva, od Čehoslovačke Republike do danas, prošli ste brojne izazove i postigli integraciju i identitet fundamentalno mirnim procesom – rekao je Papa.
Istaknuo je da ta duga povijest potiče Slovačku da bude poruka mira u srcu Europe, na što podsjeća i plava pruga na državnoj zastavi koja simbolizira bratstvo s drugim Slavenima. Sveti Otac poručio je da je takvo bratstvo potrebno za sve nužniji proces integracije, pogotovo nakon dugih i napornih mjeseci pandemije.
Upozorio je da u očekivanju oporavka nakon s time povezanih teškoća, postoji opasnost podlijeganja napasti nestrpljivosti i profiterstva, što bi rezultiralo razdorima među ljudima.
– Neka se Europa odlikuje solidarnošću koja ju, nadilazeći granice, može vratiti u središte povijesti – poručio je.
Izrazivši nadu da će projekte u skladu s time po svojoj naravi potaknuti vjera koja je neizbrisivo obilježila slovačku povijest, Papa je kao primjer istaknuo sv. Ćirila i Metoda.
– Širili su Evanđelje kada su kršćani ovoga kontinenta bili jedno; danas nastavljaju ujedinjavati različite vjerske zajednice u ovoj zemlji. Ćiril i Metod poistovjećivali su se sa svima i tražili zajedništvo sa svima: Slavenima, Grcima i Latinima. Njihova čvrsta vjera održavala se u dobrovoljnoj otvorenosti prema drugima – kazao je.
Prigodom svečanosti dobrodošlice, dvoje djece papi Franji darovalo je kruh i sol. U svom govoru Papa je rekao da je zadivljen tim slavenskim običajem u znak dobrodošlice.
– Bog je izabrao kruh da bude prisutan među nama. Kruh je nešto bitno. Sveto pismo nam zapovijeda ne da ga skupljamo, nego da ga dijelimo. Kruh o kojem se govori u Evanđelju uvijek je lomljen – istaknuo je.
Dodao je da to šalje snažnu poruku da se pravo bogatstvo ne nalazi u umnažanju stvari koje posjedujemo, nego u njihovu pravednom dijeljenju s bližnjima.
– Lomljeni kruh govori o krhkosti; zahtijeva da se brinemo napose o ranjivima u našoj sredini – poručio je Sveti Otac.
Papa Franjo rekao je i da je kruh nerazdvojno povezan s pridjevom svagdanji, što šalje poruku o pravu na rad. Naglasio je da kao što nema prehrane bez kruha, tako nema ni dostojanstva bez rada. Istaknuo je da život ne mogu poboljšati organizirane i učinkovite strukture, nego mu je potreban okus solidarnosti. Pritom je naglasio važnost mladih i njihovih snova i kreativnosti.
– Nema obnove bez mladih, međutim, oni su često razočarani konzumerizmom koji život čini bljutavim i suhoparnim. U Europi previše ljudi živi umorno i frustrirano, shrvano frenetičnim tempom življenja, nesposobni pronaći razlog nadahnuća i nade. Budimo odgovorni za druge jer ona daje okus životu i omogućuje nam shvatiti da je ono što darujemo drugima zapravo dar koji dajemo sebi – napomenuo je Papa.
Još jednom, papa Franjo je pozvao na otvorenost budućnosti, ali bez zaboravljanja korijena. Istaknuo je da je, s obzirom na rane i patnje kroz koje je Slovačka prolazila, sol njihove zemlje – oprost.
– Potičem vas da to učinite podižući oči kao kad gledate prema vašim veličanstvenim Tatrama. Ondje, usred šuma i vrhova koji streme k nebu, Bog se čini bližim, a stvaranje se očituje kao netaknuti dom koji je tijekom stoljeća čuvao mnoge generacije – kazao je.
Još jednom, primijetivši da Tatre prelazeći granice spajaju narode, pozvao je na zajedništvo i napomenuo da ono zahtijeva strpljenje i trud, hrabrost i dijeljenje, zanos i kreativnost. Na kraju je na slovačkom zaključio: 'Nech Boh žehná Slovensko!' – 'Bog blagoslovio Slovačku!'