Poziv biskupa BiH potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma

Članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine 20. studenog 2020. u Sarajevu uputili su 'Poziv potpisnicima i svjedocima Daytonskog sporazuma i svima zaduženima za njegovo provođenje povodom njegove 25. obljetnice', pod naslovom: 'Poradite konačno odlučnije na uspostavi pravednog mira'. Spomenuti poziv prenosimo u cijelosti na hrvatskom jeziku.

1. Prošlo je 25 godina otkako je Međunarodna zajednica, predvođena SAD-om, nametnula trima narodima, i pripadnicima nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini Opći okvirni sporazum za mir, poznatiji kao Daytonski sporazum. Taj je sporazum zaustavio višegodišnji rat, ali nije stvorio stabilan i pravedan mir.

Nije u praksi omogućio:

ravnopravnost među pripadnicima triju naroda i nacionalnih manjina na području cijele zemlje; zagarantirani održivi povratak mnogim prognanim i izbjeglim ljudima; nadoknadu uništene i opljačkane imovine brojnim građanima i vjerskim zajednicama u zemlji.
Nažalost, omogućio je da se tijekom svih ovih 25 godina održavaju i podržavaju međusobni sukobi – drugim sredstvima – osobito među političarima, pravnicima, predstavnicima medija te na području obrazovanja mladih generacija, s višestrukim pogubnim učincima po građane i cjelokupno društvo u našoj zemlji.

2. Mi članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, kao građani ove zemlje, smatramo svojom moralnom obvezom konstruktivno doprinositi općem dobru svih njezinih žitelja.

A kao službeni predstavnici svih katolika u zemlji imamo i dodatnu dužnost izvršavati nalog dobiven od svetog pape Ivana Pavla II. u Sarajevu 1997.: propovijedati poštovanje svih bez izuzetka; razvijati međusobno praštanje krivnji kao pretpostavku za rast uljuđenog življenja; boriti se djelima ljubavi za suradnju na promaknuću zajedničkog općeg dobra; dizati svoj proročki glas i ukazivati na nasilja; prokazivati nepravde; nazivati zlo pravim imenom; svim zakonitim sredstvima braniti povjerene nam vjernike i zajednice – osobito od zastrašivanja i ne dopuštati da nas zastraši ni jedna ovozemaljska vlast.
Također nam je dužnost 'ustrajnim i temeljitim dijalogom održavati odnose s braćom pravoslavcima i s drugom braćom kršćanima' te 'susrete razumijevanja sa sljedbenicima islama', drugih religija i uvjerenja, a sve u korist 'izgrađivanja miroljubivog suživota u uzajamnom poštovanju pravâ svakoga pojedinca i svakoga naroda'.

Praksu javnog očitovanja dosljedno smo provodili tijekom ratnih i poratnih godina. S obzirom na Daytonski mirovni sporazum, mi smo njegovim potpisnicima i svjedocima, u svom 'Otvorenom pismu' od 8. prosinca 1995. iznijeli i ove svoje bojazni:

Ovaj mirovni sporazum umjesto silno željena mira unosi novi nemir i nedoumice u pogledu povratka i zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda, u kojima su sadržana vjerska i etnička prava i slobode svih stanovnika Bosne i Hercegovine. Kao biskupi katoličkih vjernika, o čijoj se budućnosti također radi u ovom sporazumu, s pravom očekujemo da se svi odgovorni faktori i institucije i međunarodni i domaći – koji su sudjelovali u kreiranju ovog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, odlučno obvežu na ispravljanje nepravdi i ostvarenje što pravednijeg mira za sve miroljubive stanovnike ove zemlje.

3. Sada, nakon 25 godina, sa žalošću i opravdanim negodovanjem moramo ustvrditi da se ovaj Sporazum, nažalost – kroza sve protekle godine – više koristio kao opravdanje i alibi za očuvanje i ozakonjenje raznih ranijih i novijih nepravdi, a mnogo manje za izgradnju istinskog, trajnog mira, utemeljenog na pravdi i jednakim pravima za sve.

Također, nakon svih ovih godina možemo ustvrditi sljedeće: izostala je od domaćih i stranih dužnosnika, zaduženih za provođenje Sporazuma, nužno potrebna dostatna politička, pravna i materijalna pomoć povratku i održivom ostanku čak nekoliko stotina tisuća domaćih katolika – uglavnom pripadnika konstitutivnog (barem na papiru!) hrvatskog naroda; gotovo cijela katolička populacija u jednoj polovini zemlje – u entitetu Republika Srpska – iskorijenjena je, a u drugoj polovini, u entitetu Federacija BiH, ona se kontinuirano smanjuje, poglavito zbog odlaska mladih iz zemlje, pa i cijelih obitelji – najčešće zbog kriminala, korupcije, političkih sebičnih nadmudrivanja u zemlji i slabog vrednovanja stručnog rada.
Nazočnost međunarodnih predstavnika i institucija svih poratnih godina, zbog njihove nedovoljne učinkovitosti na planu napretka zemlje prema stabilnom miru i uključivanju u poželjne europske integracije, nužno nas tjera na pitanje: što se kani s ovom zemljom, njezinim narodima i stanovnicima?

4. I ovaj put, u ime općeprihvaćenih načela međunarodnih konvencija, tražimo – osobito od predstavnika država potpisnica i svjedoka Daytonskog sporazuma, da zajedno s domaćim političkim dužnosnicima – koji imaju presudnu ulogu u izgradnji dugotrajnog pravednog mira i poželjnog svekolikog razvoja naše zemlje – konačno odlučnije nego do sada – porade na pravednom i svrsishodnom unutarnjem uređenju zemlje. To uređenje treba biti po mjeri njezinih triju konstitutivnih naroda, nacionalnih manjina i svakog njezinog građanina, a osobito onih, najslabijih i u ratu i poraću najoštećenijih! To uređenje mora pratiti donošenje pravednih zakona koji će osigurati stvarno poštovanje svih pojedinačnih i kolektivnih prava, bez mogućnosti dominacije jačega ili brojnijega, te omogućiti ispravljanje svih starih i sprječavanje novih nepravdi.

Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini i dalje će nastojati – dosljedno i neumorno – ispunjavati svoju dužnost dobivenu od svoga Vrhovnog poglavara – Pape, i prije 25 godina dano obećanje – da će pomagati u ostvarivanju svih konstruktivnih i provedivih rješenja u uspostavljanju istinskog mira na području naše Biskupske konferencije, tj. na području cijele Bosne i Hercegovine.