''Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći'' (Lk 12,12)

Evanđelje današnjeg dana na prvi pogled može iznenaditi. Naime, gotovo spontano može nas obuzimati misao da je, ako smo sve ostavili i krenuli za Kristom, ako smo ostavili sve i krenuli u misije i svoj život potpuno dali za naviještanje Evanđelja, to dovoljno jamstvo da ćemo biti oslobođeni neugodnih situacija ili da će zlo biti otklonjeno od nas. Zato nas gotovo uznemiruju Isusove riječi kada spominje privođenje pred sinagoge i povjerenstva, kada će biti potrebno braniti se! A sam strah, kako nam je iz života poznato, izaziva nelagodu, izaziva mučna pitanja i veoma često gotovo nas blokira te nismo više sposobni djelovati onako kako bismo htjeli. Ne koriste li se slične metode u nekim manipulacijskim djelovanjima kada se želi druge držati pod kontrolom?

Potrebno je, međutim, sam redak i današnje Evanđelje čitati do kraja. Isus je kristalno jasan kad kaže: ''Ne budite zabrinuti...'' Isus zna da prije spomenute situacije mogu postati razlogom zabrinutosti, stoga odmah usmjerava naš pogled prema onome što bi trebalo poduzeti, odnosno kako bi trebalo djelovati. ''Duh Sveti'', kaže Isus, ''poučit će vas o svemu!'' Sigurnost i snagu za život daje nam Duh Sveti, kojega Otac šalje. 

Što je potrebno? Potrebno je neprestano osluškivanje – otvorenost srca i duha – da bismo Duha Svetoga mogli spremno prepoznati, čuti i primiti. Koliko god nam to izgledalo jednostavno, upravo je to osluškivanje onoga što mi Bog progovara veoma složeno, ali, zapravo, najvažnije. 

Nedavno sam u mjestu Kabale posjetila školu za slijepe osobe. Dirljivo je bilo vidjeti slijepu djecu. Gotovo spontano odmah se javlja sućut i tuga. Međutim, ta su djeca bila veoma radosna. Pozdravljala su nas kao da se poznajemo već dugo. A jedna djevojčica je nakon pozdrava napamet izrecitirala cijeli evanđeoski tekst o Isusovoj kušnji u pustinji iz Matejeva evanđelja. I ne samo da ga je izrekla napamet, već ga je tako dojmljivo izgovorila da smo svi ostali veoma začuđeni. Pohvalili smo ju. Ona je, da bi tekst mogla tako dobro izgovarati, morala uložiti puno truda; trebala je ponajprije pozorno slušati druge koji su joj govorili, jer sama ne može čitati – slijepa je! Osluškivala je i pamtila. Zapravo, ona je čula. 

Ta djevojčica, koja ne može ni čitati ni pisati, koja nije još završila nikakve škole, koja nije studirala teologiju, zasigurno je čula riječ koja je naviještena i koju je tako znalački i gotovo uprisutnjeno, proživljeno, nama recitirala. 

Da, Duh Sveti, kako nam sam Isus obećava, poučit će nas o svemu. Te su riječi, unatoč nelagodi koju kao ljudi doživljavamo pred izazovom zla, odbačenosti i progona, dubok razlog mira i otvorenosti prema budućnosti. Na Njega uvijek možemo računati. On će biti i savjetnik, i odvjetnik, i učitelj. Zato je na nama da se uistinu prepuštamo Duhu Svetomu, da bude nadahnuće za naš život, da nas prati i nadahnjuje pravom riječju. Ono što se protivi takvu stavu prepuštanja Duhu, oslonac je na vlastite snage, vlastitu volju i znanje. Čak i oni koji su svakodnevno živjeli blizinu Isusovu, poput Petra, doživjeli su trenutke slabosti i izdaje kad su se htjeli oslanjati na vlastite snage i vizije. Živimo stoga u neprestanu osluškivanju i otvorenosti, okrenuti prema Duhu Svetome, koji će nas poučavati o svemu!