Što je papa Franjo poručio mladima u Kongu?

U sklopu apostolskog pohoda DR Kongo papa Franjo, trećeg dana boravka u toj zemlji, na Stadionu mučenika u Kinshasi susreo se s mladima i katehetama. Tom prilikom uputio je snažne poruke, posebno one koje se tiču borbe protiv korupcije, što je 80 000 prisutnih na stadionu prihvatilo s oduševljennjem. Cijeli Papin govor prenosimo u cijelosti. 

Draga braćo i sestre!

Hvala za vašu ljubav, za vaš ples i za vaše riječi! Sretan sam što sam vas gledao u oči, što sam vas pozdravio i blagoslivljao dok su vaše ruke uzdignute k nebu slavile.

Sada bih vas zamolio da na nekoliko trenutaka ne gledate u mene, nego u svoje ruke. Otvorite dlanove, zagledajte se u njih. Prijatelji, Bog je u vaše ruke stavio dar života, budućnost društva i ove velike zemlje. Brate, sestro, čine li ti se ruke male i slabe, prazne i nesposobne za tako velike zadatke? Želio bih istaknuti jednu stvar: sve su ruke slične, ali ni jedna nije ista kao druga; nitko nema ruke kao što su tvoje, stoga si jedinstveno, neponovljivo i neusporedivo bogatstvo. Nitko te u povijesti ne može zamijeniti. Zapitaj se onda: čemu služe ove moje ruke? Da grade ili da uništavaju, da daju ili da gomilaju, da vole ili da mrze? Vidiš, možeš stisnuti ruku i zatvoriti ju, ona postaje šaka; ili ju možeš otvoriti i učiniti dostupnim Bogu i drugima. U tome leži temeljni izbor, od davnina, od Abela, koji je velikodušno nudio plodove svoga rada dok je Kajin "digao ruku na brata [...] i ubio ga" (Post 4,8). Mladiću koji sanjaš drugačiju budućnost, iz tvojih se ruku rađa sutrašnjica, iz tvojih ruku može doći mir koji ovoj zemlji nedostaje. Ali, kako to konkretno učiniti? Htio bih vam predložiti neke "sastojke za budućnost": pet, koje možete povezati s prstima jedne ruke.

Palac, prst najbliži srcu, odgovara molitvi, zbog koje život kuca. Može se činiti kao apstraktna stvarnost, daleko od konkretnosti problema. No, molitva je prvi sastojak, temeljni, jer sami ne možemo. Nismo svemogući, a kad netko misli da jest, grdno podbaci. To je kao iščupano drvo: čak i ako je veliko i snažno, ne može samostalno stajati. Zato je potrebno ukorijeniti se u molitvi, u slušanju Božje riječi koja nam omogućuje da svakim danom rastemo u dubinu, donosimo plodove i pretvaramo onečišćenje koje udišemo u vitalni kisik. Da bi to postiglo, svako stablo treba jednostavan i bitan element: vodu. Molitva je, dakle, "voda duše": ponizna je, ne vidi se, ali daje život. Oni koji mole sazrijevaju iznutra i znaju podići pogled, znajući da su stvoreni za nebo.

Brate, sestro, potrebna je molitva, živa molitva. Ne obraćaj se Isusu kao nekom dalekom biću kojeg se treba bojati, nego kao svom najvećem prijatelju koji je dao život za tebe. On te poznaje, vjeruje u tebe i voli te, uvijek. Gledajući ga kako visi na križu da te spasi, shvatiš koliko mu vrijediš. I možeš mu povjeriti, bacajući ih na Njegov križ, svoje križeve, svoje strahove, svoje tjeskobe. On će ih zagrliti. On je to već učinio prije 2000 godina, i taj križ, koji ti danas nosiš, već je bio dio Njegova. Zato se ne boj uzeti Raspelo u ruke i prisloniti ga na grudi, isplakati suze na Isusa. I ne zaboravi pogledati Njegovo lice, lice mladog, živog, uskrslog Boga! Da, Isus je pobijedio zlo, učinio je križ mostom do uskrsnuća. Dakle, svaki dan podigni ruke prema Njemu da ga slaviš i blagoslivljaš; izreci mu nade svoga srca, povjeri mu najintimnije tajne života: osobu koju voliš, rane koje nosiš u sebi, snove koje imaš u srcu. Govori mu o svom susjedstvu, susjedima, učiteljima, kolegama iz razreda, prijateljima i kolegama s posla; o svojoj zemlji. Bog voli ovu živu, konkretnu molitvu upućenu srcem. Omogućuje mu da djeluje, da na poseban način uđe u te krivine života. Da dođe sa svojom "snagom mira". Koja ima ime. Znate li tko je to? To je Duh Sveti, Onaj koji tješi i daje život. On je pokretač mira, On je prava snaga mira. Zato je molitva najmoćnije oružje koje postoji. Prenosi ti Božju utjehu i nadu, uvijek ti otvara nove mogućnosti i pomaže ti da prevladaš strahove. Da, onaj tko moli pobjeđuje strah i uzima svoju budućnost u svoje ruke. Vjerujete li u ovo? Želite li izabrati molitvu kao svoju tajnu, kao vodu duše, kao jedino oružje koje ćete nositi sa sobom, kao suputnika, svaki dan?

Sada pogledajmo drugi prst, kažiprst. Njime ukazujemo na nešto drugima. Oni drugi, zajednica, to je drugi sastojak. Prijatelji, ne dopustite da vašu mladost pokvari usamljenost i zatvorenost. Uvijek mislite o sebi u zajednici i bit ćete sretni, jer zajedništvo je način da se dobro osjećate, da budete vjerni svom pozivu. Individualističke odluke isprva se čine primamljivima, ali onda ostavljaju veliku prazninu u sebi. Sjeti se droga: skrivaš se od drugih, od stvarnog života, da bi se osjećao svemoćnim; a na kraju završiš lišen svega. Ali, razmislite i o ovisnosti o okultizmu i čarobnjaštvu, koja vam stvara napade straha, osvetoljubivosti i bijesa. Ne dopustite da vas zavedu lažni sebični rajevi, izgrađeni na prividu, na lakoj zaradi ili na iskrivljenoj religioznosti.

I čuvajte se iskušenja da u nekoga uprete prstom, da nekoga isključite jer je drugačijeg podrijetla od vašeg, jer pripada drugoj regiji, plemenu, koji kao da vas učvršćuje u vašoj grupi, a zapravo predstavlja negiranje zajednice. Znate kako to biva: najprije povjerujete predrasudama prema drugima, onda opravdavate mržnju, pa nasilje, na kraju se nađete usred rata. Ali – pitam se – jesi li ikada razgovarao s ljudima iz drugih grupa ili si uvijek bio zatvoren u svoju? Jesi li ikada slušao priče drugih, jesi li se približio njihovoj patnji? Naravno, lakše je nekoga osuditi nego ga razumjeti; ali put koji Bog ukazuje za izgradnju boljeg svijeta polazi od drugoga, od cjeline, od zajednice. To je stvaranje Crkve, širenje vidika, gledanje bližnjega u svakome, briga za drugoga. Vidiš li nekoga samog, koji pati, koji je zanemaren? Približi mu se. Ne da bi mu pokazao koliko si dobar, već da mu pokloniš svoj osmijeh i ponudiš mu svoje prijateljstvo.

Davide, rekao si da vi mladi s pravom želite biti povezani s drugima, ali da vas društvene mreže često zbunjuju. Istina je, virtualnost nije dovoljna, ne možemo se zadovoljiti susretanjem s udaljenim ili čak lažnim ljudima. Život se ne može dodirnuti prstom na ekranu. Tužno je vidjeti mlade ljude koji sate provode pred telefonom: nakon što se pogledaju u ogledalo, pogledate im lica i vidite da nisu nasmijana, pogled im je postao umoran i dosadan. Ništa i nitko ne može zamijeniti snagu zajedništva, svjetlost očiju, radost dijeljenja! Bitno je razgovarati i slušati jedni druge: dok na ekranu svatko traži ono što ga zanima, otkrivajte svaki dan ljepotu u tome da vas drugi zadive, svojim pričama i iskustvima.

Pokušajmo sada rukom dotaknuti što znači stvoriti zajednicu: na nekoliko trenutaka, molim vas, primite one koji su vam blizu za ruku. Osjećajte se kao jedna Crkva, jedan narod. Osjeti da tvoje dobro ovisi o onom drugoga, koje je onda umnoženo s cjelinom. Osjeti brigu brata i sestre, nekoga tko te prihvaća takvog kakav jesi i želi se brinuti za tebe. I osjeti se odgovornim za druge, živim dijelom velike mreže bratstva u kojoj podržavamo jedni druge i gdje si nezamjenjiv. Da, nezamjenjiv si i odgovoran za svoju Crkvu i za svoju zemlju; pripadaš većoj priči, koja te poziva da budeš protagonist: tvorac zajedništva, pobornik bratstva, neukrotivi sanjar ujedinjenijeg svijeta.

Niste sami u ovoj pustolovini: cijela Crkva, raširena po cijelom svijetu, navija za vas. Je li to težak izazov? Da, ali to je moguć izazov. Imate i prijatelje koji vas s nebeskih tribina guraju prema tim ciljevima. Znate li tko su oni? Svetci. Mislim, primjerice, na blaženog Izidora Bakanju, blaženu Mariju-Klementinu Anuaritu, svetog Kizita i njegove drugove: svjedoke vjere, mučenike koji nikad nisu pokleknuli pred logikom nasilja, nego su svojim životom ispovijedali snagu ljubavi i oprosta. Njihova imena, zapisana u nebu, ostat će u povijesti, dok se nasilje uvijek vraća na štetu onih koji ga čine. Znam da ste u više navrata pokazali da znate stati u obranu ljudskih prava i nade u bolji život za sve u zemlji, pa i pod cijenu velikih žrtava. Zahvaljujem vam na tome i odajem počast onima – mnogima – koji su izgubili svoje živote ili zdravlje za ove plemenite ciljeve. I ohrabrujem vas, naprijed zajedno, bez straha, kao zajednica!

Molitva, zajednica; i sad dolazimo do središnjeg prsta koji se uzdiže iznad ostalih kao da nas podsjeća na nešto bitno. To je temeljni sastojak za budućnost koja ispunjava vaša očekivanja. To je iskrenost! Biti kršćanin znači svjedočiti Krista. Sada, prvi način da to učinimo jest da živimo pravedno, kako On želi. To znači ne dopustiti da se upletemo u zamke korupcije. Kršćanin može biti samo pošten, inače izdaje svoj identitet. Bez poštenja nismo Isusovi učenici i svjedoci; mi smo pogani, idolopoklonici koji štujemo sebe radije nego Boga, koji koristimo druge radije nego služimo drugima.

Ali, pitam se, kako pobijediti rak korupcije, koji kao da se širi i nikad ne prestaje? U tome nam pomaže sveti Pavao, jednostavnom i domišljatom rečenicom, koju možete ponavljati dok ju ne upamtite. Evo: ''Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.'' (Rim 12,21). Ne dopustite da vas svlada zlo: ne dopustite da budete izmanipulirani od strane pojedinaca ili skupina koje vas pokušavaju iskoristiti da zadržite svoju zemlju u spirali nasilja i nestabilnosti, kako bi ju nastavili kontrolirati ne obazirući se ni na koga. Dobrim svladavaj zlo: budite preobrazitelji društva, oni koji zlo pretvaraju u dobro, mržnju u ljubav, rat u mir. Želite li biti takvi? Ako želite, moguće je: znate li zašto? Jer svatko od vas ima blago koje vam nitko ne može ukrasti. A to su vaši izbori. Da, ti jesi ti izbori koje donosite i uvijek možete odabrati pravu stvar koju ćete učiniti. Slobodni smo birati: ne dopustite da vam život odnese zagađena struja, ne dopustite da vas odnesu kao suhu kladu u prljavoj rijeci. Budite ogorčeni, i nikad se ne prepustite uvjerljivim, ali zatrovanim privlačnostima korupcije.

Prisjetio sam se svjedočanstva mladog čovjeka poput vas, Floriberta Bwane Chuija: prije petnaest godina, u dobi od samo dvadeset i šest godina, ubijen je u Gomi jer je blokirao prolaz pokvarenoj hrani, koja je mogla štetiti zdravlju ljudi. Mogao ju je propustiti, ne bi bili saznali, a i on bi bio zaradio. Ali, kao kršćanin, molio je, mislio na druge i odlučio biti pošten, govoreći ne prljavštini korupcije. To znači držati ruke čistima, dok ruke koje se bave novcem postaju krvave. Ako ti netko pruži kuvertu, obećat će ti usluge i bogatstvo, nemoj upasti u zamku, ne daj se prevariti, ne daj da vas proguta močvara zla. Ne daj se pobijediti zlom, ne vjeruj u mračne spletke novca, koje te gutaju u noći. Biti pošten znači svijetliti danju, znači širiti Božje svjetlo, znači živjeti blaženstvo pravde: dobrim svladavaj zlo!

Nalazimo se na četvrtom prstu, prstenjaku. Tamo se stavlja vjenčani prsten. No, ako bolje razmislite, prstenjak je ujedno i najslabiji prst, onaj kojem je najteže ustati. Podsjeća nas da veliki životni ciljevi, prije svega ljubav, prolaze kroz krhkost, nevolje i teškoće. U njima se mora živjeti, suočiti se sa strpljenjem i s povjerenjem, ne opterećivati se beskorisnim problemima, poput pretvaranja simboličke vrijednosti miraza u gotovo tržišnu vrijednost. Ali, u našim slabostima, u krizama, koja je snaga koja nas drži? Opraštanje. Jer oprostiti znači znati kako krenuti ispočetka. Oprostiti ne znači zaboraviti prošlost, već znači ne pomiriti se s činjenicom da se ona ponavlja. To znači promijeniti tijek povijesti. I podignuti one koji su pali. To znači prihvatiti ideju da nitko nije savršen i da ne samo ja, nego svatko ima pravo moći početi ispočetka.

Prijatelji, da bismo stvorili novu budućnost, moramo dati i primiti oprost. To je ono što čini kršćanin: on ne voli samo one koji vole njega, nego zna kako oprostom zaustaviti spiralu osobne i plemenske osvete. Mislim na blaženog Izidora Bakanju, jednog od vaše braće koji je dugo bio mučen jer nije odustao svjedočiti svoju pobožnost i drugim mladim ljudima predlagati kršćanstvo. Nikad se nije predao osjećajima mržnje i, dajući svoj život, oprostio je svom krvniku. Tko oprašta, donosi Isusa i tamo gdje nije dobrodošao, unosi ljubav tamo gdje je ljubav odbijena. Oni koji opraštaju grade budućnost. Ali, kako postati sposoban za oprost? Tako da dopustimo da nam Bog oprosti. Svaki put kad se ispovijedamo, mi prvi primamo u sebe onu snagu koja mijenja povijest. Bog nam uvijek oprašta, uvijek i besplatno! A i nama se kaže, kao u Evanđelju: "Idi pa i ti čini tako" (Lk 10,37). Nastavi bez ljutnje, bez otrova, bez mržnje. Idi naprijed i usvoji Božji stil, jedini koji obnavlja povijest. Idi naprijed i vjeruj da s Bogom uvijek možeš krenuti ispočetka, uvijek možeš ispočetka, uvijek možeš oprostiti!

Molitva, zajednica, poštenje, praštanje. Mi smo na zadnjem prstu, malom prstu. Mogao bi reći: ja sam malen i dobro koje mogu učiniti kap je u moru. Ali, upravo malenost, umanjivanje sebe privlači Boga. Ključna je riječ u tom smislu: služenje. Oni koji služe čine se malima. Poput sićušne sjemenke, čini se da nestaje u zemlji i umjesto toga donosi plod. Prema Isusu, služenje je snaga koja preobražava svijet. Dakle, malo pitanje koje svaki dan možeš vezati za mali prst jest: što mogu učiniti za druge? Kako mogu služiti Crkvi, svojoj zajednici, svojoj zemlji? Olivier, rekao si nam da u nekim izoliranim regijama vi katehete svakodnevno služite vjerničkim zajednicama i da to mora biti "svačiji posao" u Crkvi. Istina je, i lijepo je služiti drugima, brinuti se o njima, učiniti nešto besplatno, kao što to Bog čini s nama. Htio bih vam zahvaliti, dragi katehete: za mnoge ste zajednice vitalni poput vode; uvijek se trudite da rastu s bistrinom vaše molitve i vaše službe. Služiti ne znači sjediti prekriženih ruku, to znači pokrenuti se. Mnogi su se pokrenuli jer su pokretani vlastitim interesima; ne bojite se pokrenuti za dobro, ulagati u dobro, u naviještanje Evanđelja, pripremajući se strastveno i primjereno, dajući život organiziranim, dugoročnim projektima. I nemojte se bojati da se vaš glas čuje, jer nije samo budućnost, već je i današnjica u vašim rukama: budite u središtu sadašnjosti!

Prijatelji, ostavio sam vam pet savjeta za prepoznavanje prioriteta među mnogim uvjerljivim ponudama koje kruže. U životu, kao i u cestovnom prometu, često je nered taj koji stvara beskorisne prometne gužve i blokade, zbog čega se gubi vrijeme i energija, te se potiče bijes. S druge strane, čak i u zbunjenosti, dobro nam je dati srcu i životu čvrste točke, stabilne smjernice, da krenemo u drugačiju budućnost, ne jureći za vjetrovima oportunizma. Dragi prijatelji, mladi i katehete, zahvaljujem vam za ono što činite i za ono što jeste: za vaš entuzijazam, vaše svjetlo i vašu nadu. Želio bih vam reći još jednu stvar: nikad se ne obeshrabrujte! Isus vjeruje u vas i nikad vas ne ostavlja same. Radost koju danas imate čuvajte i ne dopustite da ona nestane. Kao što je Floribert rekao svojim prijateljima dok su bili obeshrabreni: ''Uzmi Evanđelje i čitaj ga. Utješit će te, razveselit će te.'' Izađite zajedno iz pesimizma koji paralizira. Demokratska Republika Kongo očekuje drugačiju budućnost iz vaših ruku, jer budućnost je u vašim rukama. Zahvaljujući vama, vaša zemlja može ponovno postati bratski vrt, srce mira i slobode Afrike! Hvala vam!