Svetac koji se zalagao za siromašne i odrekao nasljeđivanja krune
Sv. Luj od Toulousea bio je po majci praunuk hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV., a upravo ta rodbinska veza bila je ona po kojoj je njegova obitelj i imala pravo na hrvatsko-ugarsko-prijestolje.
Dana 19. kolovoza 1297. godine umro je sv. Luj od Toulousea, pripadnik znamenite dinastije Anžuvinaca, koja je svojedobno vladala Hrvatskom i Ugarskom. Sv. Luj od Toulousea bio je sin hrvatsko-ugarske princeze Marije Arpadović, kćeri kralja Stjepana V. Arpadovića i unuke poznatog Bele IV., koji je Gradecu pokraj Zagreba dao status slobodnog kraljevskog grada.
Dakle, sv. Luj od Toulousea po majci je bio praunuk hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV., a upravo je ta rodbinska veza bila ona po kojoj su Anžuvinci i imali pravo na hrvatsko-ugarsko prijestolje. I doista, stariji brat sv. Luja proglašen je kraljem Ugarske i Hrvatske (zvao se Karlo Martel Anžuvinac). Istodobno su Anžuvinci vladali i u Napuljskom Kraljevstvu. Kad je Karlo Martel Anžuvinac umro, sv. Luj bio je sljedeći brat po redu nasljeđivanja. Ipak, on se odrekao nasljedstva kraljevske krune i umjesto toga postao franjevac. Godine 1297. postavljen je za biskupa grada Toulousea (prvi biskup tog grada bio je poznati sv. Saturnin).
Na biskupskoj funkciji, sv. Luj od Toulousea navodno je ubrzo stekao poštovanje: svojim zalaganjem za siromašne, hranjenjem gladnih i samozatajnošću. Međutim, možda je upravo zbog prevelike iscrpljenosti uskoro umro – u dobi od samo 23 godine života. Moguće je da je uzrok njegove smrti bio tifus. Njegova mlađa braća postigla su velike svjetovne časti – jedan je brat postao kralj Napulja, drugi naslovni car Konstantinopola, a treći grof od Provanse.
