Sveti Maksim Ispovjedalac

                                                                                        
 Sveti Maksim Ispovijedalac bio je monah, koji je svoje ime zaslužio gorljivim svjedočenjem točnije ispovijedanjem svete vjere. Rodio se u Palestini 580. godine, a iz Jeruzalema se preselio u Carigrad i odande se, zbog barbarskih invazija sklonio u Afriku.

Maksim nije prihvaćao nikakvo umanjivanje Kristova čovještva. Zbog toga se u Kartagi, 645. godine u javnoj  raspravi suprotstavio teoriji onih koji su smatrali da je u Isusu Kristu iz Nazareta bila jedna “energija” i jedna volja, to jest ona koja je vlastita njegovoj božanskoj naravi. „Ne, prosvjedovao je Maksim, to nije u skladu sa Svetim pismom.“ I osobito se pozivao na Isusovu muku i njegovu tjeskobu u Getsemanskom vrtu. Isus iz Nazareta, utjelovljeni Božji Sin, jamačno zadržava svoju božansku volju, ali također posjeduje cjelovitu ljudsku volju – upravo onu po kojoj je rekao: “Oče, ali ne moja volja, nego Tvoja neka bude!” (Lk 22,42). Isus Krist naš je brat u svemu, osim u grijehu, i upravo je zato naš Spasitelj.
Iz istoga je razloga Maksim došao u Rim, te je 649. godine aktivno sudjelovao na Lateranskom koncilu, što ga je sazvao papa Martin I. u obranu dvije volje u Kristu, protiv carevoga edikta koji je zabranjivao – pro bono pacis – raspravu o tom pitanju. Papa Martin morao je skupo platiti svoju hrabrost: premda je bio jako slaboga zdravlja, uhićen je i sproveden u Carigrad. Procesuiran i osuđen na smrt, dobio je promjenu kazne na konačni izgon u Krim gdje je umro 16. rujna 655, nakon dvije duge godine ponižavanja i uznemiravanja. 662. godine, Maksim se također protivio caru govoreći: „Nemoguće je potvrditi u Kristu samo jednu volju!“(usp. PG 91, kap. 268-269). Tako je Maksim sa svoja dva učenika koji su se obojica zvali Anastazije bio izložen teškom procesu, iako je već  imao više od osamdeset godina. Carski ga je sud osudio, pod optužbom za krivovjerje, na okrutno sakaćenje jezika i desne ruke, dva organa kojima se po riječima i spisima Maksim suprotstavljao pogrešnome nauku o jednoj Kristovoj volji. Na kraju je sveti monah izgnan u Kolkidiju, na Crnome moru gdje je umro u pretrpljenim patnjama 13. kolovoza iste 662. godine.                                                                           

 Maksimov život i misao snažno ostaju osvijetljeni velikom hrabrošću cjelovitoga svjedočenja Kristove stvarnosti, bez ikakvoga umanjivanja ili kompromisa. Trebamo se i mi zapitati: „Jesmo li Kršćani trećega tisućljeća voljni prihvatiti i nasljedovati svjedočanstvo tih naših Otaca?“ Za svetoga Maksima jedina prava vrijednost uvijek ostaje Isus Krist – Put, Istina i Život. Sveti Maksime, moli za nas da nam po tvom zagovoru ojačaju vjera i duh za prihvaćanje i življenje jedine istine u životu, za prihvaćanje i življenje Krista.

Izvori:
https://ika.hkm.hr/novosti/sv-maksim-ispovjedalac/