Svjetski dan borbe protiv trgovanja ljudima; migranti i izbjeglice sve češće žrtve
U Hrvatskoj službene statistike bilježe 50-ak slučajeva trgovanja ljudima godišnje, no pretpostavlja se da je stvarni broj i puno veći.
U povodu Svjetskog dana borbe protiv trgovanja ljudima, koji se obilježava 30. srpnja, Isusovačka služba za izbjeglice podsjeća na patnje milijuna ljudi koje se diljem svijeta porobljava, na najrazličitije načine, i koji su jedni od najodbačenijih ljudi u suvremenom svijetu.
Trgovanju ljudima najčešće bivaju podložne marginalizirane skupine, poput migranata i etničkih manjina, pa šira javnost s time nije dobro upoznata, dok njihova sudbina ostaje skrivena od očiju javnosti, mehanizama prevencije, prepoznavanja i kažnjavanja ovih strašnih zločina.
'Trgovanje ljudima i krijumčarenje migranata različiti su fenomeni', navedeno je u Pastoralnim smjernicama o trgovanju ljudima Odjela za migrante i izbjeglice Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj.
Ipak, granica između krijumčarenja migranata i trgovanja ljudima postaje sve tanja. Posljednjih godina, u velikim migracijama, mnogi očajni ljudi, primorani nedostatkom dostupnih i legalnih alternativa – a i zbog sve restriktivnijih migracijskih politika – započeli su kao klijenti krijumčara da bi potom postali žrtve trgovaca. Kad se vladini i nevladini humanitarni programi nisu u mogućnosti nositi s brojem ljudi koji traži zaštitu ili preseljenje, te kad se međunarodna humanitarna i razvojna pomoć smanjuje, krijumčari migranata, a potom i trgovci, organiziraju se vrlo lako i brzo kako bi iskoristili tuđi očaj i nesreću.
U Hrvatskoj službene statistike bilježe 50-ak slučajeva trgovanja ljudima godišnje, no pretpostavlja se da je stvarni broj i puno veći. Žrtve su uglavnom maloljetnici, u većoj mjeri djevojke koje se koriste za spolno zlostavljanje, dok muška populacija služi za radnu eksploataciju. Na razini EU-a više je od 60 % žrtava seksualnog iskorištavanja, 15 % drugih vrsta prisilnog rada i 15 % aktivnosti poput prosjačenja ili uklanjanja organa. Gotovo tri četvrtine registriranih trgovaca ljudima jesu muškarci, većinom građani EU-a. Što se tiče regije, u BiH prevladava prisilno prosjačenje, a u Srbiji prostitucija, prenosi katolički tjednik Nedjelja.
Pitanje trgovanja ljudima povezanog s prisilnim migracijama kompleksno je i bolno pitanje, od kojeg ne smijemo okretati glavu. U spomenutim Pastoralnim smjernicama, koje je na hrvatski jezik prevela Isusovačka služba za izbjeglice, navodi se sljedeće: da bi se spriječilo da ljudi pribjegavaju uslugama krijumčara i padaju u ruke trgovcima, najprije bi se trebalo osigurati da se oni ne osjećaju primorani napustiti svoje domovine. Dakle, najradikalniji oblik sprječavanja jest podržavanje prava na ostanak u vlastitoj zemlji i mjestu porijekla i osiguravanje da ljudi ondje imaju pristup osnovnim dobrima i cjelovitom ljudskom razvoju. Osnovne ljudske potrebe često su još više izražene u situacijama oružanog sukoba ili nasilja, što ih često prisiljava na bijeg bez minimalne pripreme ili zaštite. Kad iz bilo kojeg razloga odluče otići, ili su na to primorani, krijumčarenje i trgovanje mogu se spriječiti ako se pruže pristupačniji pravni putovi za sigurnu i propisnu migraciju.
