Upoznajte novog blaženika herojskih vrlina, dječaka Angiolina Bonettu
Mladić je umro od raka zbog čega mu je prvo bila amputirana noga. Njegove posljednje riječi bile su: 'Mama, stigao je moj čas.'
Angiolino Bonetta rođen je 18. rujna 1948. godine u Cigoleu, gradu na sjeveru Italije. Njegovi roditelji, Francesco Bonetta i Giulia Scarlatti bili su siromašni, ali su uspjevali spajati 'kraj s krajem', piše Aleteia.
Angiolino je pohađao školu Sestara milosrdnica, čije su redovnice primijetile njegovu intenzivnu predanost molitvi. Dana 14. travnja 1955. primio je svoju prvu svetu pričest u dobi od samo šest godina. Kako je u Angiolinu rasla ljubav prema euharistiji, tako je sazrijevao i odnos prema sakramentu pokore. Postao je ministrant služeći svake nedjelje na svetoj Misi.
S vremenom je Angiolino otkrio svoje talente. Prije svega, imao je iznimnu atletsku sposobnost, bio jako brz te se počeo baviti nogometom. Međutim, u isto vrijeme kod mladića se pojavila šepavost i oštri bolovi u desnoj nozi. Roditelji su ga vodili na testiranje, a početna dijagnoza bila je osteomijelitis. Potom je primljen u bolnicu u Bresciji gdje je dijagnoza postala preciznija; dječak je imao osteosarkom.
Angiolino je potom krenuo na put liječenja. Dvije godine nakon što je prvi put počeo šepati i osjećati bol, odveden je na operaciju gdje mu je amputirana desna noga. Bio je to ujedno i početak njegovog bolnog postoperativnog razdoblja. Za to se vrijeme fizički bolovi kombinirali s psihološkom boli. Angiolino je zamišljao da još uvijek ima nogu i da osjeća bol, dok je osjećao fizičku bol zbog amputacije i procesa ozdravljenja.
Ipak, ovaj dječak velike vjere uvijek se uspjevao osloniti na Isusa i Gospu. Molio bi sljedeće: 'Gospodine, ponudio sam ti sve za siromašne grešnike, ali sad mi pomozi da ti ništa ne uskratim.' Pored njegovog kreveta bila je knjiga o Fatimi. Najčešće je čitao dijelove gdje je Gospa tražila od ljudi da prikažu pokore i molitve za pretvorbu grješnika i duša u čistilište. Obećao joj je da će to i učiniti.
Nakon dugog oporavka u bolnici vratio se kući. Brzo je počeo ohrabrivati i razvedrivati ljude oko sebe, bilo bolesne, povrijeđene ili 'zdrave'. Sudjelovao je u duhovnim vježbama 1961. godine održanima u crkvi Madonne del Sangue di Re u Novari gdje je postao pravi uzor bolesnicima.
Do 1962. godine rak se uspio proširiti na pluća te zračenje više nije bilo učinkovito. Dana 27. siječnja 1963. godine župnik ga je ispovijedio i dao posljednju pomast. Dječak je izgledao mirno, spokojno, u molitvi. U dva sata ujutro, probudio se i rekao majci: 'Mama, stigao je moj čas.' Gledajući u Gospin kip, zatvorio je oči i umro u dobi od samo 14 godina.
10. srpnja 2020. papa Franjo proglasio ga je blaženim kao mladića herojskih vrlina.
