Digitalno doba i zdravlje djece

Digitalno okruženje je realnost koja iz godine u godinu sve više zaokuplja ne samo odrasle već i djecu, čak i one najranije dobi. U javnosti se sve više govori o odgovornom korištenju digitalnih tehnologija, a tu upravo leži dužnost svakog roditelja da spomenute tehnologije pravilno dozira, odnosno daje djetetu na korištenje. O negativnim, ali i pozitivnim učincima digitalizacije na zdravlje i bolesti djeteta, razgovarali smo s doc. dr. sc. Irenom Bralić, specijalisticom pedijatrije iz Doma zdravlja Istok - Zagreb.

"Djeca su dio svoje obitelji i zajednice, odraz su vremena i prostora u kojem odrastaju. Šira i uža obitelj ima utjecaj na izloženost djece ekranima, tj. na stil i navike života djeteta. Kako dijete odrasta, ono ulazi u zajednicu, predškolske ustanove, onda dolazi škola, prijatelji, šira zajednica. Prema tome, djeca su odraz vremena i prostora u kojem odrastaju. Mi, odrasli, smo odgovorni za zdravlje, za zdravo odrastanje naše djece. Naša odgovornost je veća nego što je bila prije jer su naša djeca kroz digitalne medije izložena ogromnom broju informacija, za koje su oni još uvijek nekritični da bi ih mogli staviti u kontekst. S jedne strane, trebamo biti odgovorni, a s druge strane poticajni, kako bi se napravila neka zlatna sredina. Djeca kod pedijatra na preglede dolaze s tabletima već s 9 mjeseci. Dok mi radimo savjetovanje, djeca se igraju s mobitelom ili tabletom. Kultura igračke kod djece se jako promijenila."

Objasnila je kako će svaki iskusni pedijatar pokušati upozoriti roditelja da mijenjaju navike djece. Djetetu se na ovakav način uskraćuje podražaj, a to je princip akcije i reakcije. Ako se dijete potakne, ono će odgovoriti, ali ako izostane podražaj, dijete sve više postaje koncentrirano na ekran.

"Današnji roditelji su jako ponosni kada njihova djeca nauče prije engleski nego materinji jezik, ali dijete tada ne prepoznaje i ne povezuje značenje s onim što vidi. Sve više se dijete fokusira samo na sebe i na ono što vidi na ekranu, samim time postaje sve više zatvorenik komunikacije s ekranom. Iz toga proizlazi niz poteškoća koje kasnije mogu postati zaista velik i opasan problem."

Dr. Bralić je u nastavku kazala kako je obrazac ponašanja djece, uslijed pretjeranom izlaganju ekranima, zabrinjavajući jer izostaje verbalna i neverbalna komunikacija, a iz toga proizlazi da dijete ne zna razgovarati kad krene u vrtić. Smatra kako si nam u takvim situacijama jako potrebni logopedi, jer dolazi do izražaja djetetova senzorika.

"Dijete bi trebalo kroz igru razmjenjivati komunikaciju. Mladi ljudi su lišeni svih vrsta komunikacije baš zbog te virtualne stvarnosti. Mi danas imamo djecu s glavoboljama, bolovima u trbuhu, neki imaju tikove, probleme s vidom, prehranom. Sve to povlači jedno drugo koje posebno dolazi do izražaja u adolescentnom dobu, gdje djeca izlaze iz sigurnog okruženja i ulaze u nova društva. Prekomjerna težina postala je veliki problem u današnjem vremenu. Čak 30 posto te djece zadržat će taj obrazac ponašanja kada i odrastu, jer je to i stil života, nisu samo prehrambene navike. Također, jedan od problema je taj što djeca igraju i igrice koje su pune nasilja. To im postaje motiv, to su obrasci koje usvajaju. Nasilje djece jedan prema drugome, prema roditeljima i drugima potiče se ekranima. To nasilje može ići i prema samoozljeđivanju i mentalnim problemima, sve se to vuče još od ranog djetinjstva gdje je trebalo davno reagirati", zaključila je dr. Bralić.

Iz svega gore izrečenog proizlazi naša odgovornost prema djeci. Iznad svega, svakom djetetu je potrebna ljubav, a potrebna su mu i oba roditelja kako bi se zdravo i uz što manje trauma razvijalo i odraslo. Dijete želi biti voljeno i prihvaćeno, a to mu nikada neće moći pružiti digitalni svijet.
 

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.