Baščanska ploča: 175 godina od otkrića najvažnijeg spomenika hrvatske rane pismenosti
Baščanska ploča pronađena je 15. rujna 1851. godine u crkvici sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške, a danas se čuva u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Slavna Baščanska ploča jedan je od najvažnijih spomenika hrvatske rane pismenosti te značajan izvor za hrvatsku povijest, jezik i razvoj glagoljice. U modernoj znanosti na nju je prvi skrenuo pažnju Petar Dorčić, tada bogoslov, a kasnije župnik u Baški, koji ju je pronašao 15. rujna 1851. godine u crkvici sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške, prenosi povijest.hr.
Ploča izvorno nije bila ugrađena u pod crkvice. Nalazila se u pregradnoj plohi, odnosno septumu, koja je odvajala crkveno svetište od prostora za puk. Baščanska ploča bila je u njezinu lijevom krilu, dok se u desnom nalazio također glagoljički natpis, od kojega su zbog oštećenja ostali samo dijelovi poznati kao Jurandvorski ulomci. Oko 1498. godine Baščanska je ploča uklonjena iz septuma i postavljena u pod crkvice, vjerojatno kao nadgrobna ploča.
Izrađena je od bijelog vapnenca, teška je oko 800 kilograma, široka 199 centimetara, visoka 99,5 centimetara i debela do devet centimetara. Nastanak joj se datira oko 1100. godine. Na njoj se nalazi 402 slova i 107 riječi, a tekst govori o darovanju zemljišta lokalnom benediktinskom samostanu koje je učinio hrvatski kralj Dmitar Zvonimir.
Tekst započinje riječima: U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, a potom opat Držiha zapisuje o zemlji koju je kralj Zvonimir darovao Svetoj Luciji. U nastavku se navode svjedoci darovanja te opat Dobrovit, koji je sa svojom braćom sagradio crkvu.
Danas se Baščanska ploča čuva u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, dok se u crkvici sv. Lucije u Jurandvoru nalazi njezina kopija.
