Don Franjo Glasnović obilježio deset godina svećeničke službe u župi Vodice

Don Franjo Glasnović 13. rujna ove godine obilježio je deset godina svećeničke službe u župi Vodice. Tim povodom uputio je prigodno pismo mještanima i župljanima Vodica. Pismo, koje je prenijela Šibenska biskupija, donosimo u cijelosti.

Poštovani župljani, sugrađani i sugrađanke, draga braćo i sestre u Kristu,

danas, na spomendan sv. Ivana Zlatoustog, 13. 9. 2020. navršava se deset godina moje svećeničke i župničke službe u Vodicama. Deset godina s vama i za vas. Deset godina u životu čovjeka relativno je, no tih deset godina u Vodicama malo je manje od četvrtine moga života i malo više od polovine moga svećeništva, stoga u ovom trenutku izričem ovih nekoliko riječi:

Zahvaljujem Bogu za Njegovu milost, pomoć i snagu koju mi je udijelio u obnašanju ove službe za vas. Zahvaljujem i svima vama, dragi župljani i sumještani; od naše djece i mladih, roditelja i obitelji, starijih, te svih drugih koje sam susreo u svojoj župničkoj službi u župi i gradu. Zahvaljujem svim suradnicima, članovima vijeća i udruga, sestrama redovnicama, župnim vikarima i svećenicima koji su mi pomagali i koji i danas pomažu u župi. Hvala svima koji su mi ovih proteklih godina – molitvom, žrtvom, ljubavlju, iskrenim sugestijama i dobronamjernim kritikama – pomagali i nastojali pružiti pomoć i podršku u pastoralnom i duhovnom radu u ovoj mojoj svećeničkoj službi za vas.

Kao u svakom ljudskom životu, i u mome se očituju i ljudske slabosti, toga sam itekako svjestan. Za svoje ljudske i svećeničke slabosti i ograničenosti iz kojih su proizišle pogrješke i propusti molim za razumijevanje i oproštenje.

U ovih deset godina bilo je mnogo radosnih i veselih trenutaka, proslava i slavlja, jubileja, radosti i veselja koji su obogatili moj život i svećeničko služenje. Bilo je žalosnih i tužnih trenutaka i ispraćaja koji su me pogodili i potresli i u meni izazvali suosjećanje i žaljenje. Bilo je i križeva koje je trebalo nositi i pod njima padati i s njima ustajati i dalje hoditi za Gospodinom i Učiteljem prema onoj Pavlovoj, kojom sam i započeo svoj nastup u Vodicama, na početku: 'A ja Bože sačuvaj da bi si se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista.'

Bilo je neizvjesnosti, nesigurnosti i strahova koje je trebalo prebroditi, pobijediti i nadići. Sve sam to doživio, živio i dijelio s vama.

U daljnjem radu i službi preporučujem se i nadalje u vaše molitve, molim pomoć i podršku kako bih i nadalje mogao živjeti i svjedočiti među vama snagu Kristova evanđelja, iz Kristova križa učio mudrost i poniznost, od Gospodina dobio Njegovu milost i snagu Njegova Svetoga Duha, da i dalje živim s vama i za vas te u svakome prepoznajem Krista kojega ću ljubiti i služiti.

Svima želim Božji blagoslov, mir i svako dobro!