“Doživjela sam uznemiravanje na radnom mjestu”

Donosimo svjedočanstvo poslovne žene koja je doživjela mobbing. U njenom se slučaju sve dobro završilo, ali važno je posvijestiti si činjenicu kako mnoge žrtve raznih oblika uznemiravanja šute ili se njihov vapaj ne čuje. Zahvaljujemo ovoj hrabroj ženi na svjedočanstvu i nadamo se kako će ono pomoći svakome tko se nađe u istoj ili sličnoj situaciji.

“Dugo sam razmišljala o tome hoću li podijeliti svoje iskustvo, ali shvatila sam da bi to moglo pomoći drugim ženama koji su možda u sličnoj situaciji. Na poslu sam se uvijek trudila biti profesionalna i maksimalno predana obvezama i očekivanjima koja su stavljana pred mene. Na samom početku zaposlenja, osjećala sam se jako ugodno u novoj radnoj sredini. Učila sam nove stvari, kolege su mi izlazile u susret…međutim, sve se promijenilo dolaskom novog šefa.

U početku je s njegove strane bilo nekih sitnih komentara i šala na moj račun koje mi nisu bile ni malo ugodne. Isprva nisam tome pridavala veliku važnost, već sam ga radije ignorirala i odrađivala svoje zadatke. Međutim, s vremenom je moj novi šef postao sve više nametljiv i agresivan. Prije svega, napravio je jednu po meni vrlo glupu, pa čak i naivnu stvar – slao mi je neprimjerene poruke putem službene e-pošte i društvenih mreža. Odmah sam shvatila da ima nekih problema u glavi jer se nije libio koristiti službenog maila, a poznato je da sve poslano putem internet ostavlja svoj digitalni otisak. Njega to očito nije brinulo, pa je samo nastavio i dalje, a ja sam ga većinom ignorirala. Na poruke nisam odgovarala, ali sam mu zato u nekoliko navrata usmeno rekla da me ostavi na miru.

Sve to nije pomoglo a uznemiravanje se samo pojačavalo do te mjere da je počeo širiti tračeve o meni i prijetiti da će me kompromitirati ako ga ne "razveselim". E tu mi je totalno pukao film. Osjećaji su mi bili pomiješani. Osjećala sam strah, tjeskobu i nelagodu, ali sam istovremeno bila izrazito ljuta. Da ne duljim, otišla sam jednom prilikom do direktora, ali on je mislio da ‘bespotrebno dižem paniku i dramu’. Bila je to reakcija koju nisam očekivala i tada mi se tjeskoba nekako uvukla u kosti. Osjećala sam se bespomoćnom, bez igdje ikoga. Užasan osjećaj. Kao da vaš glas nestaje negdje u zraku. Zamislite da vičete iz petnih žila a nitko vas ne čuje – uzalud se trudite jer ljudi su gluhi.

Nakon svega sam otvorila bolovanje i odlučila dobro promisliti o svemu. Stavila sam neka svoja razmišljanja na papir in a kraju sam odlučila potražiti pravnu pomoć. Obratila sam se savjetniku za radno pravo. Sve je rezultiralo internom istragom i tužbom, a stvari su vrlo brzo izašle na vidjelo. Nije bilo teško provjeriti pretince službene e-pošte. Kad je sve stavljeno direktoru pred oči, moj šef je dobio izvanredan otkaz. Na kraju se ispostavilo da je i na prijašnjem poslu imao slične ispade. Kako je nakon svega toga dobio posao kod nas? Mislim da bi to trebalo pitati odjel za ljudske potencijale, jer očito da se tamo dogodio previd.

S obzirom na sve izrečeno, samo bih poručila svim ženama da ne šute i ne trpe. Ako jedna osoba nema sluha za njih, neka ne odustanu, nego neka traže dalje. Što bi se dogodilo da se ja nisam borila? O tome ne želim ni razmišljati.”

*Cilj otvaranja naše nove rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.

**Ovo svjedočanstvo je anonimno.