Fra Ivan M. Lotar: Čudesna i čudna ljudska narav
Bez oblaka ne bi znao cijeniti sunce.
Tek kada nešto izgubimo, shvatimo koliko nam je značilo. Tek kada smo bolesni, cijenimo zdravlje. Tek kada nam netko blizak umre, shvatimo što smo ispravno, a što krivo činili. Tek kada imamo mnoštvo novca, shvatimo da nas on ne može konačno usrećiti. Tek kada završi jedan odnos, uvidimo jesmo li ispravno postupili. I tako dalje...
Zašto je tome tako? Zbog čudne ljudske naravi koja je sklopljena na način da donosi odluke i po tom procesu uči, obrađuje se, teše, formira...
Urođeno (zbog istočnim grijehom ranjene ljudske naravi) smo nezahvalni, a za zahvalnost se trebamo trenirati. Urođeno smo lijeni, a za marljivost se treba odlučiti. Urođeno smo sebični, a za nesebičnost se odgajamo. Nema tu nekog posebnog odgovora; možda i ne trebamo tražiti odgovor, možda je dovoljno znati ovaj urođeni zakon kako bismo sami sebe mogli bolje razumjeti i ne osuđivati, nego se za dobro - boriti.
Naš najveći problem je što preuveličavamo svoju trenutnu situaciju kakva god bila. Gledamo kroz tako uzak otvor, da ne vidimo širu - Božju sliku. I zato nam je, sve što se događa, jako dramatično nezgodno. Vjernici smo, a za vječnost se ne borimo, barem ne dovoljno. Osjetimo da smo stvoreni za neraspadljivost, a krvavo se borimo za ovozemaljsko, ne mareći što tom krvavom, uzaludnom i nadasve besmislenom borbom oko trivijalnosti, ozbiljno ugrožavamo svoje vječno određenje koje životom na ovoj Zemlji sami biramo.
Iz perspektive vječnosti, svaka ovozemaljska teškoća je, iako doista može biti teška i zahtjevna, ništavna te se za vječnost isplati žrtvovati konačnost kada do toga izbora u životu dođe. Pakao je besplatan, samo treba sjediti prekriženih ruku i ne boriti se. Raj nije besplatan, nego jako, jako skup i ne tolerira duhovne i druge lijenčine. Krv Kristova - cijena neprocjenjiva, to beskompromisno zahtijeva.
