Biskup Šaško predslavio sprovodnu Misu za fra Branka Lipšu, OFMCap.

Na početku misnog slavlja biskup Šaško pozdravio je sve prisutne i rekao: "Došli smo ovamo dati Gospodinu hvalu za dar života fra Branka, redovnika, svećenika, franjevca kapucina; došli smo proslaviti otajstvo vječnoga života koji nam je Bog podario u uskrsnuću svoga Sina, s pouzdanjem se obraćajući Gospodinu za vječni pokoj našega brata. Došli smo podijeliti kršćansku sućut sa svima u čijim je životima ovaj prjelazak u vječnost otvorio prostore tuge. Njima prenosim i sućut našega zagrebačkog nadbiskupa, mons. Dražena Kutleše. Okupljeni smo ovdje u istoj nadi života vječnoga, života koji povezuje nas ovdje na zemlji i onih 'koji su otišli pred nama', kako molimo u euharistijskoj molitvi, 'obilježeni znakom vjere i koji spavaju snom mira'. Ovdje smo pred jednim ljudskim životom ograničena trajanja na zemlji i u životu smo s Bogom koji ne prestaje. Ovdje smo pred zvanjem kojemu je temeljno poslanje naviještati da ljudski život nije stvoren za raspadljivost prolaznoga, nego za besmrtnost i ispunjenost u Božjemu zagrljaju. Sve drugo će izgubiti snagu, samo ništa od ljubavi ne će nestati. Jer ništa što je u našemu životu natopljeno Božjim duhom i prožeto Božjom riječju, Kristovom žrtvom i vjerom u uskrsnuće, povezano sa sakramentom i kršćanskom nadom, ne ostaje bez ploda. Hvala fra Branku za susrete i zajedništvo, za nesebična nastojanja i ostvarena djela ovdje na zemlji koja su upućivala na prisutnost neba i gradila nebesko kraljevstvo. Posebno mu hvala za osjetljivost prema našoj Nadbiskupiji i prema nadbiskupijskom pastoralu po službama koje je vjerno, marljivo i s ljubavlju obnašao i kao župnik i kao dekan."

Biskup Šaško u homiliji je istaknuo kako je neizbježno, ako čovjeka nosi ljubav, pitati Boga zašto smrt drage osobe, zavapiti Bogu, jer to pitanje postaje molitva, "zapravo ispovijed vjere u Gospodina koji je dao odgovor na križu koji nije lako osvojiti; pitanje Bogu koji nije želio smrt za čovjeka, koji je iz ljubavi prema nama ušao u pitanje zašto (si me ostavio) i ušao u ralje prijetećeg ništavila. Ljubav i smrt dodiruju se u susretu između ništa i zauvijek. To je Božji prostor u koji i mi ljudi moramo ući i kroz njega proći. I to je moguće bez straha samo s Bogom."

"Ljudi koje volimo, njihova blizina ostavljaju tragove među nama, utječu na nas i mijenjaju nas. To osjetiti jest ljubav, to osjetiti dio je našeg ulaska u Božji prostor i život koji je zauvijek", rekao je biskup Šaško i nadodao da "preminuli koje volimo nisu više tamo gdje su bili, nego su posvuda gdje smo mi. Prepoznali smo to, čujemo to i sada, makar je pred nama lijes s tijelom našeg fra Branka. I sada, uz blagi osmijeh, dopire do nas njegova riječ o Božjoj veličini. 'Bog je velik', običavao je ponavljati. Dopire njegova uvjerenost koja zaustavlja prigovore, koja smanjuje gorčinu i razočaranosti, koja polemikama oduzima snagu: Bog je ljubav."

"Ponizni redovnik fra Branko, vjeran svećenik, drago lice i prisutnost ovdje u zagrebačkoj Dubravi. Toliko puta i na toliko načina darovao je Kristov glas i pogled, oproštenje i nadu, oslonac i sigurnost. Gospodine, kada nam je teško, sklanjamo se u Tvoju ljubav; kada ne pronalazimo riječi, Tvoja nas Riječ ispunja, kada se trebamo sastati, molimo Te, zasvijetli putove, kada se trebamo rastati, molimo Tvoju puninu za naše praznine", naglasio je biskup Šaško.

Biskup Šaško na kraju svoje homilije istaknuo je kako u ovom misnom slavlju "zahvaljujemo preminulom subratu fra Branku za njegov odaziv, za dobro kojim je u naše živote, a osobito u živote povjerenih mu vjernika, unio Božju prisutnost." Biskup je naglasio istaknuo važnost prisutnosti svećenika u životu svakog čovjeka naglasivši kako je "svaka svećenička smrt i sprovod tako dirljiv, tako bogat i povodljiv znak, kao i ova naša zajednica, ali i poticaj da molimo za svećenička zvanja da Božja prisutnost bude vidljivija i da s njom i mi budemo radosniji."

"Hvala ti, dragi Branko, što si u svojoj ljudskoj i redovničkoj jednostavnosti i malenosti pokazao da je Bog velik i da je Bog ljubav", zaključio je biskup Šaško.

Na kraju misnoga slavlja pročitani su izrazi sućuti više redovničkih zajednica, a prigodnim riječima od fra Lipše oprostio se župnik in solidum Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića, fra Josip Ćibarić, OFMCap. "Imao je jedan neobičan dar - znao je prodrijeti u srca ljudi na neki svoj zabavan način. Ono što je bilo lijepo kod njega - što god bi obećao, uvijek je izvršio. Uvijek je mislio na druge, sve svoje što je imao, davao je drugima. Dragi Brankec, tvoja molitva i tvoj primjer doveli su nas da budemo svećenici. Pokušat ćemo nastaviti tvoje djelo, a ti, samo svrni svoj pogled, nasmij se i reci nam: Bog je ljubav!"