[FOTO] Proslavljena sveta Misa za pokojnog biskupa Bogovića

Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predslavio je u utorak, u gospićkoj katedrali, Misu za biskupa Milu Bogovića, trideseti dan nakon što je blago u Gospodinu preminuo, javlja Gospičko-senjska biskupija.

S njim su suslavili: domaći župnik i rektor katedrale Mario Vazgeč; ekonom biskupije Nikola Turkalj; ravnatelj Caritasa i župnik u Ličkom Osiku, Luka Blažević; župnik u Ličkom Novom i Bilaju, Herbert Berisha; župnik u Kosinju, Pero Jurčević; župnik u Klancu i Pazarištu, Petar Šporčić, i župni vikar u Gospiću, Domagoj Tujmer.

Među vjernicima je bio i gospićki gradonačelnik Karlo Starčević, kao i više osoba iz javnog života grada i malih ljudi, biskupovih prijatelja. Pjevao je katedralni zbor uz glazbenu pratnju Franje Puškarića.

Biskup Zdenko izrekao je u propovijedi ono po čemu je biskup Mile bio dobar pastir svoga stada, dobar i za 'one ovce koje je trebalo staviti na svoje rame'.

U propovijedi je, otprilike, izrekao sljedeće:

– Spominjemo se smrti našeg prvog gospićko-senjskog biskupa, mons. Mile Bogovića. Zahvaljujemo za njegov život, za sve što je učinio. Psalmist kaže: 'Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pravednika njegovih.' Dakako, nije dragocjena samo smrt, nego i život. Biskup Mile posvetio je život za Božju slavu. Kad je išao u bolnicu, nije izgledao toliko bolestan da se ne će vratiti. Međutim, drugi psalam izriče: 'Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.' Iako imamo više godina, ne mislimo da ćemo brzo umrijeti, ali život nestane kao cvijetak.  Psalmist u psalmu 90,10 naglašava prolaznost života: 'Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.' Odlazimo s ovog svijeta s vrijednostima koje ne umiru, a to su ljubav i dobrota – kazao je biskup Križić.

Biskup Bogović više je puta govorio da je dosegao godine i može ići smireno.

– Kad sam tek došao u Gospić, vodio me je u katedralu, pokazao mi je kriptu i rekao: 'Nas dvojica ćemo ovdje završiti.' O smrti je uvijek govorio smireno, svjestan da kraj nije daleko, da je on svoje poslanje priveo kraju. U mirovini nije mirovao. Radio je do zadnjeg sata, po načelu: 'Radi kao da ćeš dugo živjeti, a moli se Bogu kao da ćeš sutra umrijeti.' Osoba je dragocjena zbog svoje molitvene aktivnosti i Bogu možemo kao najdragocjenije prikazati svoje molitve i patnje – rekao je biskup Križić.

Biskup Bogović nije djelovao samo kao sveučilišni profesor, kao znanstvenik koji piše knjige, nego bio je i molitelj. U večernjim satima mogli smo ga vidjeti da hoda oko zgrade ordinarijata s krunicom u ruci. U pastoralnom radu bio je uvijek na raspolaganju. Nije mu bilo teško zamijeniti župnika ili kapelana, gdje i kada je trebalo, isto tako voditi razna euharistijska slavlja. Izvana je možda, katkad djelovao ozbiljno, ali u duši je bio blag. Volio je ljude, napose siromašne, obespravljene.

Svoju biskupiju cijelu je obišao tri puta. Najprije pješice, potom biciklom i onda automobilom. Želio je upoznati dušu naroda kojemu je poslan. Išao je i k onima kojima je u prošlom sustavu bilo riskantno ići.

U pastoralnom radu bio je uvijek na raspolaganju. Nije mu bilo teško zamijeniti župnika ili kapelana, gdje i kada je trebalo, isto tako voditi razna euharistijska slavlja. Izvana je možda katkad djelovao ozbiljno, ali u duši je bio blag. Volio je ljude, napose siromašne, obespravljene.

– Bolovao je samo dva tjedna. Iz bolnice je zvao svećenika. Primio je sakrament Bolesničkog pomazanja i bio spreman za prijelaz. Neka mu Bog udijeli što oko ljudsko ne vidje i uho ne ču, što je Bog pripravio onima koji ga ljube – zaključio je biskup Križić.