Hodočašće u Santiago de Compostelu

Na samu svetkovinu svetog Jakova, hrvatski hodočasnici, obučeni u narodne nošnje i bratovštinska odijela, okupit će se na večernjoj svetoj misi u katedrali svetog Jakova u Santiagu de Composteli.

Hodočasnici na putu sv. Jakova:

„Radujemo se što ćemo vidjeti najveću kadionicu na svijetu, iako trenutno nije u funkciji, ali još više nas ispunjava radošću zajedništvo sa stotinama drugih hodočasnika upravo na dan kada slavimo svetog Jakova, koji nam je posebno drag“, rekao je Radovan Librić, tajnik Udruge Ekosspiritus i član Bratovštine sv. Jakova iz Samobora.

A kako je hodočasnicima?

Ana nam se javlja izravno s Camina, gdje svaki korak ima posebno značenje, duboko osobno i prožeto molitvama. „Hodam za svoju obitelj, posebno za tatu koji se bori s teškom dijagnozom. Hodam i za prijateljicu koja je prošla borbu s rakom i sada sanja o majčinstvu. Svaki korak nosi njihove priče, njihove nade“, podijelila je Ana.

Za nju je Camino put ispunjen tišinom, ljepotom prirode i jednostavnošću koja vraća mir duši. U tom hodu stvara se snažan osjećaj povezanosti. „Dan započinjemo molitvom, a završavamo zahvalnošću. U razgovorima s ljudima, bilo iz Hrvatske ili iz drugih dijelova svijeta, shvatili smo da svatko hoda sa svojom pričom – ali svi tražimo isto: smisao, utjehu, snagu.“

Svi tražimo isto, svatko na svoj način

Ana se rado priključila ovom hodočašću koje organizira Udruga Ekosspiritus, s kojom je već povezana. „Prvi put sam se uključila kad me prijateljica Matea pozvala na planinarski križni put. Od tada, jednostavno se povezujemo – hodamo, dijelimo i rastemo zajedno“, ispričala je.

I svećenici su s njima

Veliku duhovnu snagu grupi daje i prisutnost dvojice svećenika. Jedan od njih, vlč. Alen Lulić iz Zagrebačke nadbiskupije, župnik u Sloboštini, Camino je započeo gotovo slučajno – ili, kako sam kaže, po Božjoj providnosti.

„Bio sam na godišnjem i u jednoj trgovini susreo bračni par koji je kupovao opremu za Camino. Spomenuo sam da sam o tome razmišljao još 2014. godine, nakon studija u Rimu, ali tada nije bilo prilike. Rekli su mi da već imaju svećenika za jedan autobus, ali da im za drugi nedostaje. Ponudio sam se – i eto me, Providnost je sve posložila“, podijelio je vlč. Alen.

Zašto svećenik hodočasti?

Vlč. Lulić smatra da današnja hodočašća često gube svoju izvornu bit. „Prestali smo hodati, počeli smo se voziti. Papa Franjo je 2024. godine blagoslovio skupinu Talijana na Caminu i tada je istaknuo tri znaka pravog kršćanskog hodočašća – tišinu, Evanđelje i protokol.“

Prvi je znak tišina – ona otvara prostor za osluškivanje srca i Božje riječi. Drugi je Evanđelje – koje hodočasnik treba nositi sa sobom i živjeti. Treći znak Papa naziva „protokolom“ i poziva se na evanđeoske riječi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“

Vlč. Alen ističe kako hodajući moramo biti pažljivi prema drugima, posebno onima koji pate i trebaju našu blizinu. „Vjerujem da je Santiago, uz Jeruzalem i Rim, jedno od triju ključnih hodočasničkih mjesta. Ove godine idemo i u Rim, ali dolazak na grob svetog Jakova za mene ima duboko značenje“, zaključuje.

Euharistija na kraju dana

Hodočasnicima je osobito važno što svaki dan završavaju svetom misom. Iako to nije uvijek moguće zbog nedostatka svećenika ili zatvorenih crkava, uvijek se trude pronaći način da slave Euharistiju. Kad god mogu, pridružuju se večernjoj hodočasničkoj misi u 19 sati.

Kako se približavaju Santiagu, lakše se uključuju u župne zajednice gdje ih svećenici srdačno dočekuju. „Dopuštaju nam da čitamo Evanđelje na hrvatskom, otpjevamo poneku pjesmu, a najljepše je to što se osjećamo kao kod kuće – prihvaćeno i pozvano“, istaknuo je jedan od sudionika.

Posebno ih je dirnulo što mnoge propovijedi počinju naglaskom na zajedništvu koje proizlazi iz krštenja – svi smo braća i sestre u Kristu. „Svi smo se složili – osjetili smo se istinski primljeno.“

Deset godina Bratovštine

Ovo hodočašće održava se u sklopu obilježavanja desete obljetnice Bratovštine svetog Jakova, osnovane 2015. godine u Samoboru. Njezin je cilj približiti Camino hrvatskom narodu i ponovno probuditi pobožnost prema svetom Jakovu.

HKR na Putu sv. Jakova

Na kraju vrijedi zahvaliti i jednoj hodočasnici koja je, u svom srcu i ruksaku, posebno nosila i prikazivala molitve za Hrvatski katolički radio i sve njegove djelatnike – dar koji ne ostavlja ravnodušnim.