Istarski Božji ugodnici: sveti German, sveta Eufemija, blaženi Oton i blaženi Julijan

Pula: sveti German

Tako već u prvim stoljećima kršćanstva, u drugoj polovici trećeg stoljeća nalazimo sv. Germana. Ime mu se tumači na dva načina, lat. Germanus ime je rimskog roba ili oslobođenika germanskog podrijetla, a prema drugom značenju iz latinskog jezika germanus je brat. U zapadnom istarskom priobalju sve do polovice prošloga stoljeća nalazimo ime Đermano kao veoma često muško ime.

Sveti German mučenik živio je u Puli u drugoj polovici III. stoljeća. Mučeništvo je podnio u okolica Pule, oko 290. godine. O njegovu životu nema puno pouzdanih podataka. Prema spisu o njegovoj muci Passio sancti Germani iz V. ili VI. st., bio je ugledan Puljanin, kršćanski laik. Za Numerijanova progona prigovorio je Antoniju, prefektu Pule, zbog proganjanja kršćana, te je stoga izveden pred sud u Areni i osuđen na smrt mučenjem. Tijekom suđenja hrabro je branio kršćansku vjeru i time pridobio mnogobrojne građane za kršćanstvo. Tako se po nebrojeni put obistinila Tertulijanova izreka da je krv mučenika sjeme novih kršćana. Ubijen je na trećoj milji puta za Valturu (kraj Kostanjice), gdje je poslije izgrađena crkva. U Statutu grada Pule iz XIV. st. određeno je da se spomendan njegove smrti slavi 30. svibnja.

Rovinj: sveta Eufemija                                                                                                                                                  

Pet stoljeća kasnije i Rovinj je dobio svoju svetu zaštitnicu. I dobio ju je baš na čudesan način. Čujmo što o toma kaže legenda. “U ranu zoru 13. srpnja 800. godine crkvena su zvona uzbuđeno zazvonila. Građani su se sjurili prema moru. Morem je poput kamene lađe doplovio mramorni sarkofag. Zadivljeni su Rovinjci volovskim i konjskim zapregama pokušavali kamenu grobnicu odvući u grad, ali uzalud. Nisu pomogli ni snažni mišići niti dosjetljivost ljudska, pomogao je tek Bog na dijelu. Svetica se ukazala malom dječaku rekavši mu: ''Ja sam Eufemija Kalcedonska koja svojom krvlju zaručih Isusa. Ti ćeš izvući kamenu korablju svojim tijelom.'' I doista pred zapanjenim pukom dječak je upregnuo svoje slabašne junice i odvukao sarkofag od obale do crkve na vrhu gradskog brijega. Tamo ga otvoriše i ugledaše nepomično tijelo prelijepe djevojke.
Kraj nje se nalazio svitak pergamene na kojem je pisalo: Hoc est corpus Euphemiae Sancte! Ovo je tijelo svete Eufemije, djevice mučenice iz Kalcedona rođene za nebo 16. rujna godine Gospodnje 304.” Čudesno, pripoviješću o svetoj Eufemiji i danas, više od 1200 godina nakon njezina nastanka, počinje svaka priča o Rovinju. Ne samo da je kalcedonska svetica i danas slavljena kao zaštitnica grada, već će nam se i u traženju skrivenog smisla početka turizma u Rovinju otkriti veza s legendom o svetoj Eufemiji. Naime, na njezin dan, 16. rujna, Rovinj bi oduvijek postajao najveće susretište vjernika Istre, a znamo da su upravo hodočašća bila prvi oblici turizma.

Pula: blaženi Oton

U prvoj polovici XIII. stoljeća u Puli je živio bl. Oton. Preminuo je 1241. godine. Po nadimku Teutonac, kako ga je 1305. nazvao franjevački subrat fra Petar iz Trogira, čini se da nije bio rodom iz Pule, već iz krajeva pod njemačkim utjecajem. Stari izvori pripisuju njegovu utjecaju i zagovoru mirotvorno posredovanje i mnoga čudesna ozdravljenja. Najpoznatije je čudo koje mu pripisuju vraćanje vida slijepome dječaku na Otonovu grobu, a motiv su često prikazivali umjetnici. Zbog njegova sveta života i mnogih milosti isprošenih njegovim zagovorom, vjernici Pule i okolice stali su ga štovati (i zazivati) kao blaženika, iako mu Crkva nije službeno potvrdila taj naslov. Njegov spomen svečano se slavi 14. prosinca u pulskoj franjevačkoj crkvi, gdje su pohranjeni i štovanju izloženi njegovi zemni ostatci.

Bale: blaženi Julijan

Bale, maleno mjestašce u rovinjskom zaleđu početkom je XIV. stoljeća bilo obilježeno djelovanjem svećenika franjevca bl. Julijana. Pretpostavlja se da je rođen oko 1300. u Balama, a ondje je i preminuo 1. svibnja 1349. Julijan potječe iz poznate obitelji Cesarello. Mlad je stupio u Franjevački red i nakon studija filozofije i teologije ređen je za svećenika. Živio je u raznim samostanima u Istri, a najveći dio života proveo je u samostanu sv. Mihovila u blizini Bala. Taj su samostan nekada nastavali redovnici kamaldoljani, a kad su ga oni napustili, preuzeli su ga franjevci. Julijan je živio u tom samostanu uzornim redovničkim životom. Često je išao po istarskim selima i gradovima, propovijedao i dijelio sv. sakramente, a posebno se istaknuo kao čovjek koji donosi mir među posvađane ljude, obitelji i skupine građana. Umjetnici su ga prikazivali s knjigom i križem u ruci, jer je nastojao kao navjestitelj Božje riječi, propovjednik i pučki misionar svima u ime Kristovo donijeti Božji mir, provodeći u djelo geslo svoga duhovnog oca sv. Franje: “Mir i dobro!” No, jednako su brojni vjernici dolazili k njemu u samostan sv. Mihovila. Ispovijedali su se i tražili savjete od toga svetoga redovnika.

Nakon tako provedenog života, koji je izgarao kao svijeća na slavu Božju u samostanskoj tišini i vrlo plodnog misionarskog i pastoralnog rada, Julijan je dozreo za vječnost i blago preminuo u Gospodinu. Franjevci su napustili samostan sv. Mihovila početkom XVI. stoljeća,, a tijelo bl. Julijana ostalo je u samostanskoj crkvi, gdje su ga vjernici i dalje štovali. Građani su potkraj XVI. stoljeća prenijeli njegove moći u župnu crkvu, pa se od tada svečano slavio blagdan prijenosa, a 29. rujna 1592. podignut je njemu u čast krasni mramorni oltar. Svemu tome je svjedokom službeni dokument porečkoga biskupa Gašpara de Nigrisa.

Narod ga je odmah nakon smrti počeo štovati kao sveca. Ne samo da su ga štovali kao sveca, nego su ga građani Bala izabrali za svoga zaštitnika, kako svjedoči “Općinski statut” iz 1477. godine. Budući da je te godine izabran za glavnog zaštitnika mjesta, sasvim je jasno da su ga štovali kao sveca ne od te godine, nego davno prije. “Dan općine” svake se godine svečano slavio misom, procesijom i drugim slavljima. Čak je papa Pio VI. vjernicima Bala podijelio oprost za taj blagdan. U XVI. st. osnovana je posebna bratovština koja se brinula za štovanje bl. Julijana. Građani Bala svetkovali su blagdan njegova rođenja za nebo 1. svibnja, potom dan prijenosa njegova tijela slavili su 4. srpnja, a dan posvećenja njegova oltara 29. rujna. Tako su Baljani svoga sveca slavili tri puta na godinu.

Nova veličanstvena crkva u Balama sagrađena je 1882. g. i posvećena Pohođenju Bl. Dj. Marije i bl. Julijanu, kako svjedoči natpis urezan u kamenu. Do prije nekoliko godina skupina mladih koja se okupljala u pazinskom Samostanu Pohođenja Marijina organizirala je noćni molitveni hod od Pazina do Bala. Riječ je o sedam sati hoda kroz pitomu prirodu središnje Istre, i stigli bi taman na svečanu poldanicu prvog svibnja, na blaženikov blagdan.