Nadbiskup Hranić uveo u službu župnika Kovačeka

Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u nedjelju, 24. kolovoza 2025. predvodio je večernje misno slavlje u đakovačkoj katedrali i uveo u službu novog župnika katedralne Župe Svih svetih u Đakovu na koju je imenovan vlč. Alojz Kovaček. Na službu župnog vikara te župe imenovan je vlč. Mihael Macanić.

Nadbiskup je župljanima predstavio vlč. Kovačeka, umirovljenog vojnog kapelana, dugogodišnjeg župnika osječke Župe sv. Ćirila i Metoda i nadbiskupijskog povjerenika za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji, zaređenog 1989. te njegovo bogato svećeničko iskustvo opisavši ga riječima: „Tih, blag, strpljiv ali uporan, marljiv i gorljiv svećenik.“ Vlč. Macanić mladi je svećenik, zaređen 2024., dosadašnji valpovački župni vikar, kojemu je ovo druga služba.

Preč. Mato Gašparović pročitao je dekret imenovanja vlč. Kovačeka župnikom đakovačke Župe Svih svetih, zatim je vlč. Kovaček obnovio obećanja koja je dao prilikom svoga svećeničkog ređenja. Nakon što je nadbiskup Đuro izrekao blagoslovnu molitvu novi je župnik poškropio narod i počastio oltar te mu je predstavnik župnog ekonomskog vijeća predao ključeve crkve.

Mons. Hranić homiliju je započeo tumačeći naviješteni evanđeoski odlomak u kojemu je Isusu postavljeno pitanje Je li malo onih koji se spasavaju? No Isus ne odgovara izravno nego upućuje na uska vrata koja su uvijek otvorena ali se na njih može ući samo ako nismo natovareni nepotrebnim teretom ili grijehom i zlom.

„Ako su nam od dobrote i poštenja važnija materijalna dobra ako nam je od dobrobiti i radosti drugih ljudi važnija naša komotnost ili ako na svojoj savjesti nosimo druge ljude kojima smo, na žalost učinili zlo, te bili ravnodušni prema njima zasigurno nećemo moći proći kroz uska vrata raja jer smo se natovarili i operetili onim čime nismo trebali. Sami sobom, svojom ugodom, svojom sebičnošću, svojom veličinom, svojim probitkom, zaradom i imetkom, svojim grijehom, svojim zlom kojega smo učinili drugim. Bog nikada nikoga ne iskuljučuje od spasenja. Vrata raja su uvijek otvorena svima. Samo je pitanje hoćemo li svi moći proći kroz ta vrata? I zato valja držati stegu Gospodnju, držati Božje zapovijedi i živjeti po njegovu zakonu. Biti slobodan od grijeha i zla.“

Nastavljajući govor o vratima nadbiskup Đuro je rekao da ona imaju posebno značenje za ovu župnu zajednicu na čija vrata kucaju dvojica novih svećenika da donesu Krista koji dolazi po njima kao njihovim novim pastirima. Prilika je to da župa ponovno otkrije ljepotu crkvenoga zajdništva i kako je lijepo biti Kristov, njemu pripadati. „Kako je lijepo biti njegov svećenik, pastir suobličen s njime. Kako je lijepo svoj život povjeriti Isusu Kristu. Obnavlja se zajednica ali i svećenik obnavlja svoju ljubav i predanje zajednici kojoj je poslan,“ rekao je mons. Hranić te potaknu župljane na brigu za župu i sve što pripada poslanju Crkve te na aktivno uključivanje u život župe. Svećenicima je poručio da imaju otvoreno srce za svakoga tko pokuca na župna vrata te da velikodušno, samoprijegorno i radosno uđu u župnu zajednicu i budu ljudi koji se daruju poput Isus Krista, do kraja.

Nakon Popričesne molitve cijela je crkva predvođena nadbiskup Đurom molila Molitvu za vlastitog župnika, a zatim je predstavnica župnog pastoralnog vijeća pozdravila novog župnika i župnog vikara poželjevši im dobrodošlicu u župu. Potom se župljanima obratio i novi župnik s nekoliko anegdota zaključivši svoj govor molbom i preporukom sebe i župnoga vikara u molitve župljana i željom da svi zajedno rastu u vjeri, nadi i ljubavi.

Zbor Santo predvođen s. Jelenom Kovačević predvodio je liturgijsko pjevanje