Nadbiskup Kutleša na proslavi blagdana Imena Marijina u Čučerju: "Marijino ime je ime utjehe, hrabrosti, vjernosti i nade"

Zagrebački nadbiskup, mons. Dražen Kutleša, predvodio je u nedjelju 21. rujna, povodom proslave blagdana Imena Marijina, svečano euharistijsko slavlje u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Čučerju.
 
Prije misnog slavlja nadbiskup Kutleša blagoslovio je novi prostor župnog pastoralnog centra. U uvodnom govoru prilikom blagoslova riječ pozdrava uputio je upravitelj Župe, vlč. Marko Torbar. "Zahvaljujem dragom Bogu na milosti današnjeg blagoslova pastoralnog centra koji je dar inicijative biskupa Egidija Živkovića i zemaljskih vlada Austrije, a koji je nakon potresa pokrenuo akciju 'Krov za Hrvatsku' za Zagreb i Banovinu preko svog delegata, fra Bože Blaževića iz Gradišća. Sve je odredio jedan poziv nakon duhovnih vježbi u Ludbregu. Brzo smo kontaktirali zvonara Štefa i Caritas jer je fra Božo tražio obitelj kojoj će napraviti kuću u veljači 2021. godine. Obitelj Brajković Divić bila je spremna s papirima dobiti drvenu montažnu kuću. Potreba je bila i za župnikovom kućom, da se može vratiti među svoje župljane. Na rođendan biskupa Živkovića pala je odluka da dobijemo kuću, a kardinal Bozanić dao je blagoslov da bude malo veća. Fra Božo i dekan Vinko Tomić kod kojeg sam privremeno živio u Retkovcu dvije godine inicirali su da nađemo donatore za pastoralni centar u kojem danas ponosno stojimo u gotovo 400 kvadrata. Temelji su blagoslovljeni na Stepinčev rođendan 8. svibnja 2021. Uz pomoć grada Zagreba, dobročinitelja i majstora iz Župe te Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, pastoralni centar postao je mjesto susreta i dom za naše zajednice. U dokumentaciji ova nova župna kuća s pastoralnim centrom dar je Zagrebačkoj nadbiskupiji. Zahvalan sam svima koji su pomagali i pomažu. Dragi Bog zna imena te sam radostan što ćete u prigodi proštenja Imena Marijina Vi, dragi zagrebački nadbiskupe, blagosloviti ove nove prostore."
 
Nakon blagoslova nadbiskup Kutleša, svećenici i vjernički puk u narodnim nošnjama uputili su se u svečanoj procesiji do bogoslužnog prostora. Na početku misnog slavlja pozdravni govor, uime župnog Pastoralnog vijeća te svih župljana iz Čučerja, Dankovca i Vidovca, uputila je pastoralna vijećnica, gđa Željka Šušković, majka šestero djece: "Marija je prije osam stoljeća pohodila naše Čučerje, gdje je sagrađena prva crkva na jezeru. Kroz povijest su se gradile i obnavljale crkve, a najveće štete bile su od potresa. Tako je i u potresu prije pet godina stradala naša stara župna crkva i velik dio župe. Potresli smo se tada fizički, materijalno i duhovno. Najednom je naša zajednica postala stado bez pastira jer je tadašnji župnik, vlč Dragutin Mostečak, otišao u mirovinu. Crkva je bila oštećena, mnogi su ostali bez krova nad glavom, a čovjek je bježao od čovjeka zbog koronakrize. Najprije je trebalo zbrinuti goli život. Župni Caritas, koji je do tada skrbio o tridesetak obitelji, u samo nekoliko dana pomagao je više od dvjesto obitelji. Odazvali su se mnogi donatori i pružena je prva pomoć potrebitima. Nakon nekoliko mjeseci, naš vlč. Marko Torbar, krašićki sin, prihvatio je služiti u svojoj prvoj župi bez crkve i doma, potpuno se uzdajući u Božju providnost, nastavljajući duh koji je u Krašiću oblikovao i blaženi Alojzije Stepinac. On je zajedno sa župnim Caritasom, u suradnji s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije i brojnim dobročiniteljima, u proteklih pet godina pomogao obnovu više od pedeset kuća. U isto vrijeme započela je gradnja novog bogoslužnog prostora, u kojem se danas nalazimo, na čemu smo posebno zahvalni Zagrebačkoj nadbiskupiji."

U uvodnom govoru mons. Kutleša zahvalio je na izrečenom pozdravu kazavši: "Drago mi je da danas mogu biti ovdje s vama i dijeliti vaše nade i patnje i ono sve što ste proživjeli u zadnjih pet godina. Čovjek kada doživi neku tragediju i kada se susretne sa smrću, zna što znači život i sve ono za čim u životu mi danas težimo i borimo se. Vidimo da je većina toga za čim težimo i želimo postići jednostavno jedna velika ispraznost. Ali, teško je to shvatiti čovjeku koji ne doživi takve trenutke. A upravo i mi danas želimo na poseban način Blaženu Djevicu Mariju, našu Majku, moliti da nas prati u našim patnjama, u našim bolima, u našim životima, u životu ove župe i ovih mladih koji će nastaviti djelovanje gdje mi stajemo."
 
Nadbiskup Kutleša u homiliji je istaknuo kako, premda žalosni zbog posljedica potresa, "tješi nas iskustvo vaše vjere koje je kroz ovo vrijeme postalo životnije jer je među vama rastao onaj duhovni, nerukotvoreni dom u kojemu ste danomice prinosili Bogu žrtve svojih napora i svojih odricanja. Upravo danas, okupljeni pod zaštitom Imena Marijina, svjedočimo da Crkva ne ovisi o zidanome zdanju. Crkva, živo kamenje, to ste vi, dragi vjernici, koji danomice svoj život naziđujete na Kristu."

Osvrćući se na Marijino ime kao ime vjernosti, podsjetio je kako "Marija nije ostala vjerna samo u trenutcima radosti, kada je u Nazaretu primila Anđelovu riječ ili kada je u Betlehemu gledala novorođenoga Sina. Ona je bila vjerna i onda kada je bilo najteže, kada je mač boli probadao Njezino Srce (usp. Lk 2,35). Nije teško biti vjeran kada je sve lako i sigurno; prava vjernost očituje se onda kada je teško i kad nam se pred očima sve ruši. Sveti Augustin ustrajnost naziva krunom svih krjeposti. Upravo je takva ustrajnost plod vjernosti. Vaša župa i danas stoji, jer živi u vjeri, molitvi i zajedništvu. I u tome je slična svojoj nebeskoj Majci: u vjernosti koja ne odustaje i koja blista i pod križem."

"Vaša crkva će ponovno zasjati, obnovit će se vaši domovi, zidovi će se podići, zvona će opet odjekivati, oltar će biti posvećen, a kipovi i slike ponovno će govoriti o vjeri naših predaka. No, važno je da ni u kakvim okolnostima ne prestanete nasljedovati Isusove stope kako je to činila i Blažena Djevica Marija. Njezino ime trajno je obećanje da svršetak našega zemaljskog života nije ruševina, nego uskrsnuće. Ono nas podsjeća da Bog uvijek ima zadnju riječ, a to je riječ života. Draga braćo i sestre, današnja proslava Imena Marijina proslava je i vašeg identiteta i vaše vjere. Ime Marijino utkano je u dušu hrvatskoga naroda, u pjesme naših pradjedova, u molitve naših baka, u uzdahe onih koji su u teškim vremenima tražili utočište i pronašli ga pod Marijinim plaštem. Gdje je Marija, ondje je i Krist; gdje je Krist, ondje je i nada. Kad ste umorni, neka vam Marijino ime bude najnježnija melodija utjehe. Ona neka vas ispuni nadom da Bog nikada ne napušta one koji mu pripadaju. Vaša je župa znak da Crkva živi i kada su zidovi ranjeni jer je temelj Crkve Krist, a njezina sigurnost Marijin zagovor“, zaključio je homiliju nadbiskup Kutleša.

Na kraju misnog slavlja mons. Kutleša udijelio je završni svečani blagoslov zahvalivši svim župljanima koji se trude i bore oko života ove župne zajednice, a na poseban način župniku vlč. Torbaru na svakoj žrtvi i svemu što čini.
 
Na misnom slavlju, uz župnika Torbara, koncelebrirali su preč. Vinko Tomić, dekan Remetsko-dubravskog dekanata i župnik Župe sv. Pavla apostola, Zagreb-Retkovec; fra Josip Ćibarić, OFMCap., župnik Župe sv. Leopolda Mandića, Zagreb-Dubrava; fra Slaven Brekalo, OFM, gvardijan Franjevačkoga samostana u Zagrebu, i vlč. Domagoj Topić, nadbiskupski tajnik.
 
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor ''Veliča'' uz orguljašku pratnju gđe Ive Šturlić.