U Zagrebu održan susret članova vinkovske obitelji

Susret je započeo pjesmom posvećenom svetome Vinku i pozdravnim govorom s. Katarine Nekić, koordinatorice Nacionalnog vijeća vinkovske obitelji, te časne majke M. Jelene Ikić, vrhovne poglavarice Družbe sestara milosrdnica.

Predavanje na temu Obrisi života i svetosti Vinka Paulskoga u misnim obrascima i čitanjima održao je vlč. Tomislav Hačko, liturgičar i predstojnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.

U njemu je prikazao tijek postupka za proglašenje Vinka Paulskoga blaženim i svetim te usporedio misne obrasce i čitanja koja je Crkva odredila za njegov spomen u Rimskim misalima iz 1962. i 2011. godine. Govoreći o misnim čitanjima iz 2011., istaknuo je kako sveti Vinko ''u nasljedovanju Krista vidi izmučene, bolesne, gladne, neuke i ostavljene. Na tu činjenicu Vinko ne ostaje ravnodušan, nego čini konkretna djela: obrazuje, hrani, liječi, tješi, osniva, moli, prosi. Time se potvrđuje ono što je primijetio papa Klement XII., opisujući ga kao onoga koji se ‘okrijepljen snagom odozgo, pokazivao kroz čitav svoj život i djelovanje kao vjerni službenik, revni i neumorni radnik u vinogradu Gospodnjem’.''

Vlč. Hačko predavanje je zaključio razmatranjem o križu koji sestre milosrdnice nose oko vrata kao znak svoga posvećenja. Na njemu je Kristova glava nagnuta na lijevu stranu, što ostavlja dojam da se Krist želi nagnuti nad naše srce i čuti za koga ono kuca.

Takav Krist na križu zasigurno je bio poticaj svetom Vinku za služenje i mijenjanje svijeta – ne prema vlastitim planovima, nego prema Božjoj volji. Budući da je bio neprestano odan molitvi, nikakvi nemiri, brige, radosti ni žalosti nisu ga mogli odvratiti od razmatranja Božjih stvari. Uvijek je u svojim mislima držao Boga stalno prisutnog, stajao pred njim i sve što su promatrale njegove oči podsjećalo ga je na Stvoritelja. Sve stvorenje, svaki događaj i stvar poticali su ga na kontemplaciju Božje slave i ljepote neba. Zato je uvijek bio umjeren, blag, krotak i pun dobrote. U svemu je pokazivao čudesnu unutarnju postojanost, nije se uznosio kad bi ga zadesila radost niti se zbunio kad bi došla nevolja. Mogao je s Prorokom reći da mu je ‘Gospodin svagda pred očima i zdesna da ne posrne’ (Bula, br. 30). Upravo se u tome krila tajna Vinkove svetosti, služenja i preobrazbe Crkve i svijeta.

Nakon predavanja i rasprave svetu Misu predslavio je p. Robert Petkovšek, vizitator Slovenske provincije Misijske družbe i profesor na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U homiliji je istaknuo da u svijetu danas djeluje 180 različitih grana Vinkovske obitelji s više od četiri milijuna članova u 167 zemalja. Prikazavši u kratkim crtama život svetog Vinka, osvrnuo se na duhovni vid njegova poslanja:

Sveti se Vinko postupno obraćao, a s vremenom mu je glavni cilj postao ‘odjenuti se u Isusa Krista’ i činiti sve kako bi Isus učinio. Njegovo je djelovanje imalo dvostruku svrhu: spašavanje duša i istodobno spašavanje tijela siromaha, bolesnih, napuštenih i siročadi. U to je poslanje uključio i mnoge druge – učene i bogate, ali i jednostavne – te znao nadahnuti žene i djevojke da izraze svoj organizacijski dar i srce ispunjeno dobrotom, kao i svećenike da svoje zvanje približe Evanđelju.

Pater Petkovšek naglasio je da je Vinko imao cjelovit pristup svijetu i bližnjemu:
Svoju subraću poticao je da u svijetu budu apostoli kršćanske ljubavi, a kod kuće poput kartuzijanaca uronjeni u Boga. Kad povežemo ljubav prema bližnjemu i uronjenost u Boga, postajemo mistici kršćanske ljubavi.

Dodao je da u središtu vinkovske karizme stoji pitanje: Što treba činiti? Što ja trebam činiti?

Tim je pitanjem Vinko nadahnuo sve oko sebe i pokrenuo lavinu dobrotvornosti. Bit vinkovske karizme jest biti s Isusom Kristom na rubu, među braćom i sestrama koje društvo gura na marginu. Oči svijeta uprte su u bogate i uspješne, ali oči Isusa Krista i svetog Vinka traže one zaboravljene i bez imena. To je evanđeoska, vinkovska ljestvica. Sinovi i kćeri svetog Vinka u odnosu prema bližnjemu žive kao caritas, a u odnosu prema Bogu su mistici. Današnji svijet više nije svijet svetoga Vinka, ali i dalje stvara siromašne. Zlo stvara do beskonačnosti. Nove oblike siromaštva rađaju globalizacija, digitalizacija i sekularizacija. Svijet danas stvara ljude bez nade, ovisne o internetu ili telefonu, stvara izbjeglice. U toj stvarnosti sveti Vinko nam poručuje da naša ljubav mora biti stvaralačka do beskonačnosti.

Propovijed je završio primjerom novog svetca, člana vinkovske obitelji, Piera Giorgia Frassatija, kanoniziranog 7. rujna. Sveti Pier Giorgio bio je od svoje sedamnaeste godine član Udruge svetog Vinka u Torinu, posjećivao je siromašne te im donosio hranu, ogrjev i utjehu. Govorio je: Isus dolazi k meni u pričesti, a ja mu uzvraćam tako što posjećujem Njegove siromahe. Prigodom njegove beatifikacije sveti Ivan Pavao II. nazvao ga je suvremenim svjedokom nade i čovjekom Blaženstava jer je Evanđelje ljubavi prema siromasima živio hrabro i radosno.

Neka nam Svemogući pomogne da znamo živjeti duh Blaženstava koji su živjeli sveti Vinko, sveta Lujza, sveti Pier Giorgio i drugi sveti i blaženi naše Vinkovske obitelji, zaključio je p. Petkovšek.

Nakon svete Mise druženje je nastavljeno uz zajednički objed i razmjenu iskustava u sportskoj dvorani Ženske opće gimnazije.

Vinkovska obitelj okuplja različite redovničke i laičke skupine koje kao svoga utemeljitelja ili zaštitnika štuju svetog Vinka Paulskoga i nadahnuće crpe iz njegova djelovanja. U Hrvatskoj je vinkovska karizma prisutna već 180 godina, od 1845., kada su u Zagreb došle prve sestre milosrdnice. Danas u Hrvatskoj djeluje osam grana, a na ovom nacionalnom susretu okupili su se članovi Misijske družbe (lazaristi), družbe Kćeri kršćanske ljubavi, Družbe sestara milosrdnica, družbe Marijinih sestara Čudotvorne medaljice, Udruge svetog Vinka, Marijanske vinkovske mladeži i Udruge Depaul Hrvatska.