Uvod i homilija biskupa Šaška

Draga sveučilišna zajednico, braćo i sestre po daru Božjega Duha!
Lijepo je ponovno biti na početku koji - koliko im god bio nalik - nije jednak nekim prošlim početcima. U vremenitosti se svi mijenjamo: ponešto smo zreliji, ponešto iskusniji; vjerojatno u nečemu mudriji, a u nečemu nesigurniji; nečim oduševljeni, a drugim razočarani; neke su rane iscijeljene, a poneke su produbljene.
Na Sveučilištu u Zagrebu darovan nam je novi, 357. akademski početak koji, kao vjernici, živimo s Bogom, moleći darove Duha Svetoga, bez kojih život nema ni okusa, ni ljepote ni snage ni smisla.

Ova je godina u životu Crkve jubilejska, posebno prožeta molitvom, razmatranjima, hodočašćima koja u središtu imaju kršćansku, teološku krjepost nade. To me je potaknulo da večeras slavimo koristeći se misnim obrascem ove Svete godine. Nada je neodvojivo sraštena s obrazovanjem, s istraživanjem, s odgojem; ona je u svakome pógledu usmjerenom prema budućemu; ona je u ljudskoj čežnji; ona u nama kršćanima govori o Duhu koji nam je dan.
Stoga danas u ovoj euharistiji zazivamo Gospodina da naša nadanja oblikuje i preoblikuje u pouzdanje u njegovu providnost; u radost njegovih putova i u prihvaćanje njegovih ciljeva. Ovdje gledati zajedno u nadi učite vi, čelnici Sveučilišta, cijenjeni gospodine Rektore i prorektori; vi, dekani i drugi predstavnici sveučilišnih sastavnica; vi, nastavnici i djelatnici, vi, studentice i studenti.
U tome zajedničkom pogledu s vama je naša mjesna Zagrebačka Crkva te kao izaslanik našega nadbiskupa Dražena, Velikoga kancelara Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, izražavam i njegovu molitvenu i blagoslovnu blizinu svima vama, a posebice onim studenticama i studentima kojima je ovo, osim početka nove akademske godine i početak studiranja.
Draga braćo i sestre, danas se spominjemo i svete Margarete Marije Alacoque. Prošloga tjedna, kao dionik nacionalnoga hodočašća u Rim, svakoga sam dana u Baziliku svetoga Petra ulazio na jedan od ulaza s južne strane, upravo tamo gdje se prvo ugleda oltar Presvetoga Srca Isusova, s mozaikom izrađenim točno prije sto godina (1925.), prema slici Carla Mucciolija (iz 1919./1920.) koja prikazuje tu redovnicu u viđenju koje je bilo početak promicanja štovanja Isusova Srca.
Spominjući se ovogodišnje posvete hrvatskoga naroda Presvetomu Srcu i znajući da će ovo naše slavlje biti baš danas, molio sam na razne nakane, a među njima i za Sveučilište u Zagrebu.

I sada, istim Duhom združeni, u zajedništvu s Kristom, u poniznosti i otvorenosti srca za Božju riječ i darove vječnosti, s pouzdanjem da Gospodin vidi naše kajanje i da će nam se smilovati, iznesimo mu svoje nakane i ispovjedimo svoje grijehe.