Vijesti iz života Katoličke crkve u Hrvatskoj

Relikvije blaženoga Alojzija Stepinca u subotu su prenesene s Kaptola u njegovu rodnu Župu Presvetoga Trojstva u Krašiću, gdje je svečano misno slavlje predslavio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša. Istoga dana u Sisku je biskupu Vladi Košiću predan positio sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića, dok je u Šibeniku biskup Tomislav Rogić zaredio Roberta Maretića za đakona, a u Rijeci je obilježena 44. obljetnica smrti fra Ante Tomičića, prenosi Vatican News.

Relikvije blaženoga Alojzija Stepinca prenesene su 29. studenoga iz bogoslužnog prostora bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu u Blaženikovu rodnu Župu Presvetoga Trojstva u Krašiću. Svečano misno slavlje u tamošnjoj župnoj crkvi predslavio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

U svojoj propovijedi nadbiskup je istaknuo:

''Kao zagrebački nadbiskup blaženi je kardinal Alojzije neumorno propovijedao da Crkva ne poznaje rase i nacije kad je u pitanju čovjekovo dostojanstvo i pravo na život. Suprotstavljao se nepravdama i progonima bez obzira na strane s kojih su dolazili. Nije savijao koljena pred zlom, ma u kojem ruhu se predstavljalo, nego je uspravno stajao pred Gospodinom Istine. Nakon rata, suočio se s novim "lažnim božanstvom". Komunistički režim nudio mu je slobodu ako odvoji Crkvu u Hrvatskoj od Petrove Stolice. No, on je to odlučno odbio. Izabrao je tamnicu umjesto okaljane savjesti. Vrijedi ovdje ponoviti riječi koje je izgovorio na montiranome sudskom procesu 1946. godine: 'Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas umrijeti.' Te riječi odjekuju kao vječni manifest kršćanske savjesti. Lijepo je to izrazio sveti papa Ivan Pavao II. prigodom beatifikacije u Mariji Bistrici riječima: 'Stepinac je dobro znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju negoli izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi' (Ivan Pavao II., 3. listopada 1998.). Što Stepinčeva savjest govori nama danas? Govori nam da i mi moramo njegovati osjetljivost za istinu i dobro, čak i kada je to protivno duhu vremena. Okružuje nas zaglušujuća buka informacija i dezinformacija i sve je teže razlučiti istinu. Potrebni su nam ljudi savjesti, ljudi koji čuju Božji glas u svojoj nutrini i slijede ga.''

Sisački biskup Vlado Košić primio je 29. studenoga u Biskupskom ordinarijatu u Sisku suradnika generalne postulature Družbe Sinova Bezgrješnog Začeća, o. Jorgea Romera, koji je biskupu predao ''positio'' sluge Božjega Ivana Bonifacija Pavletića, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.

Riječ je o temeljnom službenom dokumentu kojim se u rimskoj fazi postupka beatifikacije i kanonizacije Dikasteriju za kauze svetaca podnosi cjelovit i sustavno izložen dokaz o svetosti sluge Božjega. Na susretu su razmijenjene ideje i iskustva dosadašnjih napora te izražena želja za daljnjom promocijom glasa svetosti Ivana Bonifacija Pavletića u cijeloj biskupiji, osobito kao primjera življene svetosti za mlade. Na susretu je istaknuta želja da se tijelo sluge Božjega jednoga dana vrati u ljubljenu zemlju i biskupiju u kojoj djeluju i Sinovi Bezgrješnoga Začeća promičući svijetli primjer Bonifacijeve svetosti.

Šibenski biskup Tomislav Rogić tijekom misnog slavlja 29. studenoga u katedrali sv. Jakova za đakona je zaredio bogoslova Roberta Maretića. U koncelebraciji je bio biskup u miru Ante Ivas i četrdesetak svećenika.

U homiliji biskup Rogić je naglasio kako ovo ređenje nije slučajnost, već plod ustrajne molitve šibenske Crkve koja godinama moli za nova zvanja. Ređeniku za uzor stavio je prve đakone prve Crkve, koji su opisani kao muževi na dobru glasu, puni vjere i Duha Svetoga. Dio propovijedi biskup je posvetio važnosti obitelji i molitve, istaknuvši kako duhovna obnova hrvatskog naroda uvelike ovisi o obiteljima koje mole, jer je obitelj u kojoj se zajednički moli kadra rađati nove duhovne pozive. Pozvao je vjernike da ne posustanu u molitvi za svoje svećenike, redovnike i redovnice, naglasivši kako tu povezanost Gospodar žetve ne će ostaviti neuslišanom.

Misom koju je predslavio riječki nadbiskup Mate Uzinić 29. studenoga u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u Rijeci, obilježena je 44. obljetnica smrti časnog sluge Božjega fra Ante Tomičića, kapucinskog brata laika koji je u riječkom kapucinskom samostanu i crkvi desetljećima tiho služio kao sakristan i vratar, izvijestila je Riječka nadbiskupija.

''Kroz kajanje i molitvu došao je do onog što mi se čini ključnim za oblikovanje njegove osobnosti, te je tako uspio na herojski način živjeti krjeposti vjere, ufanja, ljubavi i druge. Ono što ga je, po mom mišljenju, najviše oblikovalo u dekretu spomenuto je riječima 'sakupljač milodara', no one su umanjile pravo značenje. Zapravo je bio prosjak, a to je, mislim, najvažnija značajka njegova života. Dok je išao od vrata do vrata i tražio milodare za samostane u Varaždinu, Dubrovniku i Zagrebu – on je prosio. Naučio je kako se odnositi prema ljudima, osobito prema onima koji su, kao i on, bili prosjaci. On je to bio kao redovnik na profesionalan način, ali mnogi ljudi koji su u njegovo vrijeme bili oko ovog samostana, kao što su i danas, prosjaci su u pravom smislu riječi – u potrebi. Na kraju, nije li svatko tko dolazi u ovu crkvu sa svojim potrebama – svojim molitvama i brigama – prosjak pred Bogom?'' rekao je nadbiskup Uzinić. Fra Ante, rođen u Razbojinama 1901., u Rijeku je stigao 1947. kada više nije smio biti prosjak jer su to komunističke vlasti zabranile.