Vijesti iz života Katoličke crkve u Hrvatskoj

Grad Knin, uzdignut na stijeni iznad Krke, nije samo zemljopisna točka na karti naše domovine –  on je simbol u kojemu se susreću rana i ozdravljenje, bol i nada, križ i uskrsnuće jednoga naroda – kazao je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, predvodeći 5. kolovoza – na blagdan Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, ujedno Dan pobjede i domovinske zahvalnosti – svečanu svetu Misu za domovinu u njezinoj crkvi u Kninu. Nadbiskup Kutleša u propovijedi je istaknuo tri stvarnosti koje su vrijedne naše pažnje, naše molitve i naše vjernosti, štoviše vrijedne su našeg umiranja. Te tri stvarnosti su: Bog, obitelj i domovina. Jedan od najdubljih znakova dekadencije zapadne civilizacije – upozorio je nadbiskup – jest to što više ne znamo za što bismo bili spremni umrijeti. A kad ne znaš za što vrijedi umrijeti, ne ćeš znati ni za što vrijedi živjeti. Danas, na ovom svetom mjestu, u sjeni kninske tvrđave i križa naše povijesti, pred likom Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, postavimo pitanje koje ne smije nikada ušutjeti: za što vrijedi umrijeti? Odgovor će nas suočiti i s onim za što vrijedi živjeti. U vremenu u kojemu se smrt banalizira, a život obezvrjeđuje, mi ovdje izričemo odgovor koji nije plod ideologije, nego plod povijesnoga iskustva i vječne istine. Vrijedi umrijeti za Boga, jer samo On daje smisao i životu i smrti. Vrijedi umrijeti za obitelj, jer ona nije puki sklop odnosa, nego sveta zajednica u kojoj se rađa život i u kojoj se čovjek oblikuje za nebo. Vrijedi umrijeti za domovinu, jer ona nije prostor interesa, nego prostor identiteta, duhovnosti i žrtve. Ako to troje izgubimo, ne ćemo više znati tko smo. Ako to troje sačuvamo, imat ćemo budućnost koja ima dušu – poručio je iz Knina zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.

Istoga dana, u župi sv. Anastazije u Samoboru, održana je tradicionalna zahvalna procesija i sveta Misa prigodom završetka bistričkoga hodočašća i 300 godina neprekinutoga održavanja ove pobožnosti, kao i 350. obljetnice izgradnje župne crkve sv. Anastazije.

Procesiju i svetu Misu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski koji je zahvalio davnim graditeljima za izgradnju ove župne crkve, hrama i doma, mjesta susreta s ljudima i Bogom, mjesta krštenja i oproštenja grijeha, mjesta blagoslova brakova i oproštaja od dragih pokojnika. Osvrnuo se i na odanost koju Samoborci iskazuju Majci Božjoj hodočasteći u Mariju Bistricu već punih 300 godina: Marija nam pomaže sačuvati vjeru u Isusa Krista Sina Božjega, pomaže nam da Božja riječ ne bude teret koji opterećuje, nego duboka čežnja duše i srca, radosni hod s Isusom kome smo povjerovali i snaga koja nas oblikuje – poručio je biskup Gorski.

Gdje je Bog, tamo nema tame – poručio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua predvodeći jučer – na blagdan Preobraženja Gospodinova – euharistijsko slavlje u Kući susreta Tabor u Samoboru, koja je proslavila 28. obljetnicu osnutka.

Dvadeset osam godina slušanja, molitve, prosvjetljenja. Mnogi su – laici, redovnici, svećenici – dolazili ovamo i simbolično se penjali na goru kako bi bili s Gospodinom, kako bi dopustili da ih Njegova prisutnost preobrazi – podsjetio je nuncij ističući kako je ova kuća tijekom svojih 28 godina postojanja bila mali Tabor: kuća i škola zajedništva.

Govoreći o jučerašnjem blagdanu, istaknuo je kako je na Taboru sve svijetlo, nema tame. Čak je i oblak, koji inače baca sjenu, ovdje svijetleći: znak Božje prisutnosti. Jer gdje je Bog, tamo nema tame. Svjetlo koje na Taboru sve preobražava predokus je naše sudbine, odsjaj slave koja nas čeka, ali koja je u isto vrijeme već započela – poručio je nadbiskup Lingua.

Požeški biskup u miru Antun Škvorčević boravio je 4. i 5. kolovoza u Srijemskoj biskupiji te je o blagdanu Gospe Snježne, u zajedništvu s dijecezanskim biskupom Fabijanom Svalinom i njegovim prethodnikom Đurom Gašparovićem, predvodio hodočasnička slavlja u marijanskom svetištu na Tekijama u Petrovaradinu.

Tom prigodom biskup Škvorčević se 4. kolovoza, u susjednom Novom Sadu, susreo s bačkim mitropolitom Irinejem Bulovićem. Mitropolit i biskup prisjetili su se različitih sastanaka predstavnika Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve u Hrvatskoj minulih godina čiji su bili sudionici, osobito susreta delegacija na čelu s patrijarhom Pavlom i kardinalom Franjom Kuharićem održanih tijekom ratnih godina. Bio je to način na koji su svjedočili kako je i u najtežim zbivanjima od osobite važnosti međusobna izravna komunikacija u poštovanju. Sugovornici su istaknuli kako samodostatnost i isključivost nisu evanđeoska opredjeljenja te da kultura komunikacije i susreta među crkvenim službenicima u poštovanju i nastojanju oko razumijevanja nema alternative.