Vijesti iz života Katoličke crkve u Hrvatskoj

U dvorani ''Vijenac'' Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu danas je počela Katehetska ljetna škola za vjeroučiteljice i vjeroučitelje u srednjim školama o temi: ''Kršćanska antropologija u doba epohalnih promjena''.

Porečka i Pulska biskupija, zajedno s cijelom Crkvom u Hrvata, proslavila je 78. obljetnicu mučeništa bl. Miroslava Bulešića.
Svečano misno slavlje u njegovoj rodnoj župi, Svetvinčentu, 24. kolovoza navečer predslavio je apostolski nuncij u Italiji i San Marinu Petar Rajič u zajedništvu s biskupima Riječke metropolije te svećenicima iz Porečke i Pulske biskupije te drugih biskupija. U predvečerje blagdana, 23. kolovoza, u Lanišću je obilježena 78. obljetnica "krvave krizme" i mučeništva sina Istre i hrvatskog blaženika. Nuncij Rajič u homiliji je govorio o zajedničkim osobinama svih mučenika te poručio kako su ''u prvom redu svi imali pravu slobodu duha'', istaknuvši: ''Za vrijeme II. svjetskog rata naš je bl. Miroslav primao prijetnje s raznih strana pa je u svom Dnevniku zapisao: 'Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado… Želim umrijeti za Slavu Božju i spasenje duše svoje i duša svojih vjernika.' Ova bilješka daje nam uvid u svećeničku dušu bl. Miroslava, koja je bila posve otvorena Kristu, slobodna od navezanosti na svijet i materiju i potpuno posvećena brizi za svoje stado''.

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predslavio je 23. kolovoza, na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, na Žumberku, pokop 814 žrtava komunističkog režima ekshumiranih iz jame Jazovka pokraj Sošica.
Postavivši svoju homiliju u obliku svjedočanstva žrtava, zagrebački je nadbiskup rekao: ''Danas vam progovaram ne iz ljudskog sjećanja, nego iz tišine ove jame. Govorim iz dubine zemlje koja mi je bila grob, ali i s visine neba koje mi je postalo dom. Ja sam duša hrvatskoga vojnika. Moje tijelo ovdje je počivalo više od sedamdeset godina, a za moje ime nikada niste čuli. Nitko ga nije zapisao na spomen-ploču, o njemu se nije učilo u školi. Ali danas, po Božjoj volji, mogu vam ispričati svoju priču. Bio sam hrvatski vojnik. Nisam bio bezgrješan; nosio sam svoje slabosti i kajao se za svoje grijehe, ali bio sam odan Bogu koji me je stvorio, majci koja me je odgojila i domovini koju sam volio više od vlastitoga života. Moja je vjernost bila jednostavna: držati se istine i čuvati čast. Moje su rane još krvarile kad su me izveli iz bolnice. Osjetio sam da nešto nije onako kako su govorili, ali nisam mogao pobjeći. Lagali su da me vode na liječenje, a vodili su me u smrt. Bez suda, bez obrane, bez oproštaja. U tom času, na putu prema nepoznatom, u srcu su mi odjekivale riječi Psalma: 'U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj' (31,6). I dok su me vodili prema kraju, znao sam da istina ne umire ni s jednim čovjekom, pa ni sa mnom.'' Uživljeni u svjedočanstvo žrtava, slušali smo i ove nadbiskupove riječi: ''Budući da ste odlučili naše kosti pokopati danas, kada u vašim kalendarima stoji da je to Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, želimo vam reći jasno i glasno: i fašizam, i nacizam i komunizam bili su zločinački sustavi, plodovi bezbožnih ideologija koje su prezrele Boga i gazile čovjeka. No, postoji razlika. Fašizam i nacizam osuđeni su pred poviješću, a njihovi su zločinci barem djelomično procesuirani i kažnjeni. Ali komunizam, iako je ubrao najviše ljudskih života, naših života, nikada nije službeno osuđen, a njegovi počinitelji nikada nisu odgovarali. Živo svjedočanstvo toga jest i ovaj ponor, jama u koju je bačeno i usmrćeno 814 nevinih duša: ranjenika, civila i redovnica. A ipak, nitko za to nije odgovarao. Njihova krv, naša krv, i dalje vapi Bogu s ovoga mjesta (usp. Post 4,10). Ta istina peče i danas, jer je mnogi ne žele čuti. No, ona je poput sjemena, zakopana duboko, ali kad jednom nikne, nitko je više ne će moći iščupati. I zato vas, braćo i sestre, mi iz ove jame molimo: nemojte nas prepustiti šutnji i zaboravu. Nemojte nas svesti na brojke. Nemojte nas učiniti fusnotom povijesti. Učinite nas dijelom svoga pamćenja, svojih molitava, svoje vjere. Jer kad se narod odrekne svojih mrtvih, odrekao se i svoje duše''. Govoreći uime nevinih odvedenih iz bolnica, redovnica i civila, nadbiskup Kutleša je naglasio: ''Današnji pokop znak je da Hrvatska vraća dostojanstvo onima koji su desetljećima bili prešućivani i zaboravljeni''. Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved u svom je govoru podsjetio na to da je Ministarstvo hrvatskih branitelja od 2020. provelo sustavnu ekshumaciju te da je antropološka analiza potvrdila stravične razmjere zločina. Posmrtni ostatci 814 žrtava položeni su u zajedničku grobnicu, a na tragediju podsjeća i na molitvu poziva spomenik akademika Kuzme Kovačića. Jamu Jazovku pronašao je speleolog Mladen Kuka koji je u emisiji ''Aktualno'' HKR-a posvjedočio da je to njegova životna misija duga 50 godina. U prvo istraživanje – još kao mladi speleolog – krenuo je 1975., a prvi put u jamu je ušao 14 godina kasnije. Prepreka je bilo više; ljudska ustrajna šutnja i strah od osvete jer mnogi su u komunizmu nestajali zbog sličnoga te priroda koja je jamu dobro sakrila.

Sisački biskup Vlado Košić 23. kolovoza predvodio je 16. zavjetno hodočašće Sisačke biskupije u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. 
U homiliji biskup je najavio kako će nova pastoralna godina u Biskupiji nositi naziv Godina nade. Polazeći od Jubilejske godine i njezina gesla ''Hodočasnici nade'', izrazio je želju da se tijekom ove pastoralne godine više promišlja o nadi i budućnosti te da se to pretoči u različite pastoralne aktivnosti. Potaknuo je na konkretno djelovanje u obiteljima, među mladima, u promicanju duhovnih zvanja i djelima milosrđa. Poručio je kako će ova Godina nade biti osobito blagoslovljena ako se u svakoj katoličkoj obitelji u Biskupiji rodi još jedno dijete.

Posredstvom Caritasa Biskupije Mantova u Italiji, Caritas Zagrebačke nadbiskupije od 18. do 23. kolovoza pohodilo je desetero volontera u dobi od 18 do 59 godina. 
Posjetili su redovničku zajednicu sestara Misionarki ljubavi u Jukićevoj ulici u Zagrebu, gdje su sudjelovali u podjeli objeda beskućnicima, prali posuđe i čistili blagovaonicu te ručno prali rublje. U Caritasovoj kući u Brezovici volonteri su vrijeme provodili u druženju s korisnicima, posjetili Samostan Kraljice Karmela te se pomolili u samostanskoj crkvi. Pomogli su i oko uređenja fontane u jednom od unutarnjih dvorišta velikog kompleksa, rekla je Dubravka Šumelj, v. d. voditelja Kuće za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem ''Bl. Alojzije Stepinac''.