20. obljetnica posvete svijeta Božjemu milosrđu

20. obljetnica posvete svijeta Božjemu milosrđu

U povodu 20. obljetnice posvete svijeta Božjemu milosrđu, u cijelosti donosimo homiliju koju je tom prigodom izrekao sv. Ivan Pavao II. u Svetištu Božjeg milosrđa u Łagiewnikiju, u Krakovu.

Autor
IKA/bozjemilosrdje.net/Laudato
Fotograf
pixabay.com
Objavljeno:
 
17.08.2022 13:04

 

Ljubljena braćo i sestre!

Danas ponavljam ove jednostavne i iskrene riječi sv. Faustine da zajedno s njom i u zajedništvu sa svima vama slavim neshvatljivo i neizmjerno otajstvo Božjega milosrđa. Poput nje, želimo i mi priznati da za čovjeka nema drugog izvora nade osim Božjega milosrđa. Želimo s vjerom ponavljati: ''Isuse, uzdam se u Tebe!''

To posvjedočenje vjere kojim se iskazuje pouzdanje u svemoguću Božju ljubav, na osobit je način potrebno našem vremenu u kojem se čovjek lako gubi pritiješnjen različitim zlima. Potrebno je da vapaj Božjemu milosrđu izvire iz dubine ljudskih srdaca, punih muke, nemira i sumnji, koja traže pouzdan izvor nade. Zato danas dolazimo tu, u łagiewničko svetište, da bismo u Kristu iznova otkrili Lice Oca koji je Otac milosrđa i Bog svake utjehe (usp. 2 Kor 1, 3). Želimo se očima naše duše zagledati u oči Milosrdnog Isusa da bismo u dubini Njegova pogleda pronašli odraz vlastita života i svjetlo milosti koju smo bezbroj puta primili i koju Bog čuva za nas svaki dan i za posljednji dan našega života.

Za koji trenutak ovaj novi Hram posvetit ćemo Božjemu milosrđu. Prije toga želim srdačno zahvaliti svima koji su pridonijeli njegovoj izgradnji. Posebno zahvaljujem ocu kardinalu Franciszeku koji je uložio toliko truda u ovo djelo, dajući tako snažno svjedočanstvo vlastitog štovanja Božjega milosrđa. Srcem grlim sestre Družbe Naše Gospe od Milosrđa i zahvaljujem im za djelo širenja poruke koju je ostavila sv. Faustina. Pozdravljam ovdje prisutne kardinale i biskupe iz Poljske, na čelu s kardinalom Primasom (varšavski nadbiskup kardinal Józef Glemp, nap.), kao i biskupe prispjele s raznih strana svijeta. Radujem se nazočnosti braće svećenika, kako dijecezanskih, tako i redovnika te bogoslova.

Srdačno pozdravljam sve sudionike ove liturgije, a posebno predstavnike Zaklade Svetišta Božjega milosrđa koja upravlja izgradnjom svetišta, kao i same graditelje iz mnogih poduzeća involviranih u izgradnju ovog svetišta. Znam da su mnogi između ovdje nazočnih velikodušno materijalno pomagali izgradnju ove građevine. Molim Boga da vašu darežljivost i uloženi trud nagradi svojim blagoslovom.

Braćo i sestre! Dok posvećujemo ovu novu crkvu, možemo i mi postaviti pitanje koje je mučilo i kralja Salomona kad je Bogu predavao Jeruzalemski hram da se Jahve u njemu nastani: ''Ali zar će Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio.'' (1 Kr 8, 27) Da, na prvi pogled povezivanje Božje prisutnosti s određenim mjestom može se činiti neprimjerenim. Ipak, treba znati da i vrijeme i mjesto u potpunosti pripadaju Bogu. I makar u svakom trenutku i čitav svijet možemo smatrati Njegovim hramom, ipak postoje vremena i mjesta koja Bog odabire da bi ljudi u njima na poseban način mogli doživjeti Njegovu prisutnost i Njegovu milost. I ljudi vođeni osjećajem vjere dolaze u ta mjesta jer su sigurni da doista dolaze pred Boga koji je tu na osobit način prisutan.

Vođen tim istim duhom vjere došao sam u Łagiewnike da posvetim ovaj novi Hram. Naime, uvjeren sam da je ovo posebno mjesto koje je Bog izabrao da bi tu izlijevao milosti svoga milosrđa. Molim se da ova crkva uvijek bude mjesto naviještanja poruke o milosrdnoj Božjoj ljubavi, mjesto obraćenja i pokore, mjesto slavljenja euharistijske žrtve – izvora milosrđa i mjesto molitve – ustrajnog vapaja za Božjim milosrđem za nas same i za čitav svijet. Molim Salomonovim riječima:

''Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim domom, nad ovim mjestom za koje reče: 'Tu će biti moje ime.' Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti'' (1 Kr 8,28-30).

''Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.'' (Iv 4, 23) Kada čitamo ove Isusove riječi u Svetištu Božjega milosrđa, na poseban način postajemo svjesni da tu čovjek ne može stajati drugačije nego u Duhu i istini. Duh Sveti, Utješitelj, i Duh Istine vodi nas na putove Božjega milosrđa. Pokazujući svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda (Iv 16,8), istovremeno otkriva puninu Kristova spasenja. To prokazivanje grijeha dvojako se može povezati s Kristovim križem. S jedne strane, Duh Sveti nam dopušta po Kristovu križu spoznati svaki grijeh, potpuno – sa svime što je u njemu skriveno. S druge strane, Duh Sveti nam po Kristovu križu dopušta vidjeti grijeh u svjetlu mysterium pietatis, odnosno u svjetlu milosrdne, praštajuće ljubavi Božje (usp. Dominum et vivificantem, 32). Tako to uvjerenje o grijehu postaje istovremeno uvjerenje da grijeh može biti otpušten i da čovjek može povratiti milost dostojanstva ljubljenoga djeteta Božjeg. Križ je najdublje saginjanje božanstva nad čovjekom (…). Križ je poput doticanja vječne ljubavi najbolnijih rana zemaljskog čovjekova bivovanja (Dives in misericordia, 8). Na tu će istinu podsjećati kamen temeljac ovoga Hrama koji je uzet s brda Kalvarije, podno Križa na kojem je Isus Krist nadvladao grijeh i smrt.

Žarko vjerujem da će ovaj novi Hram ostati zauvijek mjesto na kojem će ljudi stajati pred Bogom u Duhu i istini. I da će ovamo dolaziti s pouzdanjem koje prati svakoga koji ponizno otvara svoje srce djelovanju milosrdne Božje ljubavi – one ljubavi koja nadvladava svaki grijeh. Tu, u plamenu Božje ljubavi, ljudska će srca gorjeti željom za obraćenjem, a svaki koji bude tražio nadu, naći će utjehu.

''Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo preljubljenoga Sina Tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta'' (Dn 476).

''… naše i cijeloga svijeta…'' O, kako današnji svijet treba Božje milosrđe! Na svim kontinentima iz dubina ljudske patnje kao da se uzdiže vapaj za milosrđem. Ondje gdje vlada mržnja i želja za osvetom, gdje rat donosi bol i smrt nevinih, potrebna je ljubav milosrdnoga Boga u čijem se svjetlu otkriva neizreciva vrijednost svakog ljudskog bića. I potreba za milosrđem po kojem će svaka nepravda na svijetu imati svoj kraj u sjaju Istine. Zato danas u ovom svetištu želim na svečani način posvetiti svijet Božjemu milosrđu. Činim to sa žarkom željom da poruka milosrdne Božje ljubavi, koja je ovdje naviještena po sv. Faustini, dopre do svih stanovnika zemlje i ispuni njihova srca nadom. Neka se ta poruka s ovoga mjesta proširi na cijelu našu ljubljenu domovinu i na cijeli svijet. Neka se ispuni čvrsto obećanje Gospodina Isusa da odovud ima izići iskra, koja će pripraviti svijet na Njegov konačni dolazak (usp. Dn 1732).

Tu iskru treba raspirivati. Treba svijetu nositi plamen milosrđa. U Božjemu milosrđu svijet će naći mir, a čovjek sreću! Tu vam zadaću povjeravam, draga braćo i sestre: Crkvi u Krakovu i u Poljskoj, i svim štovateljima Božjega milosrđa koji će ovamo dolaziti iz Poljske i iz cijeloga svijeta. Budite svjedoci Milosrđa!

Bože, milosrdni Oče,
koji si objavio svoju ljubav u svome Sinu Isusu Kristu,
a na nas si je izlio u Duhu Svetom, Tješitelju,
danas Ti povjeravamo sudbine svijeta i svakoga čovjeka.
Sagni se nad nas grješnike, ozdravi našu slabost, porazi svako zlo,
učini da svi stanovnici zemlje dožive Tvoje milosrđe,
da bi u Tebi, Bogu Jedinom i Trojstvenom,
uvijek nalazili izvor nade.
Vječni Oče, po pregorkoj muci i uskrsnuću svoga Sina,
budi milosrdan nama i cijelomu svijetu.

Amen.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro