65 godina bračnog zajedništva supružnika Štulić: 'U vjeri smo nalazili utočište'

Pet godina nakon proslave šezdeset godina bračnog zajedništva, 'dijamantni' supružnici Ante i Josipa Štulić svoju su bračnu vjernost i ljubav još jednom potvrdili u srijedu 28. srpnja, u župnoj crkvi Župe sv. Leopolda Mandića, Ljubljanica – Voltino, pred zajednicom vjernika koja se okupila na misno slavlje.
 
Davne 1956. godine prošlog stoljeća, Tonči i Pepica započeli su svoj zajednički put izrekavši 'da' i obećavši uzjamnu vjernost i ljubav pred okupljenom zajednicom vjernika gornjogradske crkve sv. Marka u Zagrebu.
 
Ljubav između Ante Štulića, kojeg svi zovu Tonči, rođenog godine 1933. u Kozici, na području župe sv. Ilije – Vrgorac i odabranice njegova srca Josipe (nadimkom Pepica) rođene godine 1935. u Gornjem Jalšovcu, na području župe sv. Jurja – Desinić, rodila se na ljetovanju prije šezdeset i sedam godina u Makarskoj. Odluka o zajedničkom životu potvrđena je u Zagrebu na Gornjem gradu, u crkvi sv. Marka, a bračno zajedništvo u kontinuitetu od šezdeset i pet godina proveli su u Zagrebu, u središtu grada u Berislavićevoj ulici, sve do 2019. godine, kada su doselili na područje župe sv. Leopolda Mandića, Ljubljanica – Voltino.

– Ono što nas je spašavalo bilo je strpljenje. Nije bilo jednostavno u početku, oboje smo bili bez igdje ičega, siromašni, ali bili smo jaki duhom pa smo sve izdržali. Kad je prisutna ljubav i razumijevanje, sve se može – kazao je Ante Štulić.

Danas stanuju u šarenim neboderima, tzv. 'papagajkama' na Voltinom, u gradskoj četvrti u kojoj trenutačno živi cijelo 'pleme': sin jedinac Mladen i snaha Vesna te unuke Krisja i Narda, unuk Ruben sa suprugom Majom i djecom (Tadej, Rita, Gracija) i unuka Jurana (udata Pavlović) sa suprugom Ivanom i djecom (Bartol, Benjamin, Mihael). Bračno zajedništvo i ljubav u neprekinutom kontinuitetu od šezdeset i pet godina blagoslovljena je trenutačno sa četvero unučadi i šestero praunučadi (sedmo praunuče rodit će se u prosincu ove godine).
 
– U vjeri smo nalazili utočište, a to nam je najvažnije. Bez Božje pomoći i milosti ne bismo dočekali šezdeset godina – zaključila je Josipa Štulić.