Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije
Crkva danas liturgijski slavi Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, svetkovinu u kojoj se posebno želi naglasiti Božja milost po kojoj je Bogorodica izuzeta od svakoga grijeha.
Danas Crkva slavi svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Od početaka Crkve Blažena Djevica Marija zauzimala je posebno časno mjesto ne samo u pobožnosti vjernika nego i u liturgiji. Svijest o Njezinoj posebnosti, kao Onoj koja je bila nagrađena izvanrednim Božjim milostima, a napose time što je imala čast biti Bogorodica, bila je česta misao koju su teološki obrađivali crkveni oci i drugi teolozi. Stoga je razumljivo da je i misao o Marijinu bezgrješnom začeću zauzimala povlašteno mjesto.
Tako štovanje Marijina bezgrješnoga začeća posebno raste u vrijeme gotike, što je urodilo papinskim odobrenjem 1477. god. S vremenom će blagdan postati zapovijedani u Španjolskoj (1644. god.), a kasnije i u općoj Crkvi (1708.). Kad je 1854. god. donesena dogma o bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, razumljivo je da je i štovanje još više rašireno.
Dotadašnje učenje Katoličke crkve o Marijinoj bezgrješnosti papa Pio IX. potvrdio je u svojoj apostolskoj konstituciji Ineffabilis Deus, kojom je dogma donesena 8. prosinca 1854., između ostaloga, i ovim riječima: Izjavljujemo, izgovaramo i definiramo da je učenje koje drži da je Blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Otkupitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage istočnoga grijeha, od Boga objavljeno, te zbog toga svi vjernici moraju čvrsto i postojano u njega vjerovati.
U bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije uzvisujemo božansku odluku po kojoj je Djevicu Mariju izabrao od svih ljudi za Kristorodicu, te ju je u tom smislu obdario i posebnom svojom milošću da bude izuzeta od svakoga grijeha. To, dakako, ne umanjuje Njezinu slobodnu volju, nego naprotiv potvrđuje Njezinu bezrezervnu suradnju s Božjim namislom, koja je vidljiva u svakom djeliću Marijina života, a posebno u Njezinu fiat, koji je izrekla kod začeća Isusa, odnosno prihvaćanja svega onoga što joj je Bog namijenio. Tako Marija na riječi anđela Gabrijela da će začeti i roditi Sina, odgovara: ''Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!'' (''Ecce ancilla Domini; fiat mihi secundum verbum tuum!''), a tu je spremnost vršiti volju Božju, potvrdila cijelim svojim životom, napose onoga trenutka kada je u svoje krilo primila mrtvoga Sina.
Prema tome, blagdanom Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije slavimo Božju milost i Njegovu mudrost kojom je odlučio Kristovu i našu Majku očuvati od svake ljage istočnoga grijeha, te je tako učinio dostojnom Majkom samoga Boga. Drugim riječima, tim se blagdanom spominjemo da je Marija začeta (a ne začela) bez grijeha, dok nam Blagovijest, pak, stavlja pred oči istinu da je Marija Krista začela po Duhu Svetome, mimo svih fizičkih zakona. Da bi se to još više naglasilo u okviru liturgijske godine, razumljivo je da se devet mjeseci nakon Blagovijesti, tj. nakon Isusova začeća, slavi Božić, dok se devet mjeseci nakon Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije – tj. 8. rujna – slavi Njezino rođenje.
