Biskup Šaško predvodio križni put i slavio misu prigodom susreta hrvatskih branitelja

Zagebački pomoćni biskup Ivan Šaško predvodio je pobožnost križnoga puta i misno slavlje prigodom korizmenog susreta hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata u bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu. Na početku križnoga puta, biskup Ivan Šaško je istaknuo da je Bog, po muci i smrti svoga Sina, pokazao svoje milosrđe u otajstvu križa. „Gledajući križ, živimo spomen Kristove ljubavi prema Crkvi, Zaručnici. Pozdravljajući križ, spominjemo se Krista koji je svojom krvlju uklonio zid podjele i od svih naroda stvorio jedan Božji narod. Klanjajući se križu, naviještamo i svjedočimo da smo Kristovi učenici i da smo spremni velikodušno ga slijediti, noseći svoje svakodnevne križeve“, istaknuo je.

U homiliji je govorio o nadi i pouzdanju u Boga, rekavši kako nada nikada ne razočarava.

"Pavao nam govori o drukčijoj nadi, koja nije samo naša, odnosno koja se ne oslanja na naša očekivanja, nego na nešto drugo, što je vidljivo u nastavku njegovoga teksta poslanice. To je nada koja izvire iz Božjega dara, iz Božje ljubavi koja je razlivena u našim srcima. Ne iz ljubavi koju smo tražili, koja bi bila posljedica nekoga našeg nastojanja i zasluge. Ona je razlivena, Bog ju je unio i proširio našim bićem po svome Duhu. Predivno! 

Ovdje smo u prostoru blaženoga Alojzija Stepinca koji je svoje geslo: In te, Domine, speravi, uzeo iz Psalma 31.: U tebe se Gospodine uzdam, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi!

Čini mi se vrijedim zastati na pouzdanju u Gospodina upravo pod vidikom stida, u vremenu za koje - pomalo riskirajući da zvučim moralizatorski - smijemo reći da pokazuje svu raskoš besramnosti, misleći pritom na duboka nepoštenja i nepoštivanja otajstva života; na razne grubosti i prijevare, na ponižavanja u kojima je obescijenjena ljudska riječ i ljudskost općenito.

Molili smo, živjeli smo, braćo i sestre, otajstvo Križnoga puta u kojemu uvijek razmatramo Isusa koji je od početka svoga zemaljskoga života pokazao granice, ograničenosti ljudskosti. Granice su odlike čovječnosti. Mi smo satkani od slabosti i krhkosti.

Ako je Krist prihvatio granice, koliko bismo više mi to trebali učiniti; prihvatiti svoje ograničenosti i poštivati granice i krhkost drugih ljudi", kazao je biskup Šaško.

U nastavku se osvrnuo na korizmeno vrijeme i kušnje kojima smo svakodnevno okruženi, a s kojima se i naš Spasitelj susreo.

"Sjetimo se: Kada je đavao iskušavao Isusa, poveo ga je visoko i odjednom mu je pokazao "sva kraljevstva zemlje" i rekao mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je." (Lk 4, 5-6) Dajem ju komu hoću. Zastrašujući i prosvjetljujuća riječ koju izgovara đavao.

To znači da je zemaljska vlast koja ostaje na sebi samoj, takva je zemaljska vlast uvijek dijabolička. Zbog toga kršćani ne teže za takvom vlašću. Isus nas je upozorio: Među vama neka ne bude tako. Vlast koja je od Boga vodi u služenje. Zemaljska vlast koja je cilj želi uvijek iskoristiti drugoga, jer moć uvijek govori: Ja sam ispred, ja sam iznad tebe, ja sam važniji od tebe. I nešto se radi, jer je to nekomu omogućeno; čini se, jer ima moć. Za drugo i druge ne mari.

Kolika je samo suprotnost u onome što govori Isus: Nema veće ljubavi od darivanja života za druge! Tako je Isusovo javno djelovanje, naviještanje nebeskoga kraljevstva i njegovo uspostavljanje u srcima ljudi protegnuto od ponude Božjega neprijatelja sa zemaljskih vrhunaca, što Isus odbija, do Golgotskoga brežuljka na kojemu je ogoljen, izmrcvaren i ubijen. O, da se ne postidim nikada!"