Biti isusovac: vježbati usredotočenost

Biti isusovac: vježbati usredotočenost

Za manje od dva tjedna održat će se novi susret 'Možda baš isusovac?!', namijenjen svim mladićima koji razlučuju o pozivu unutar Družbe Isusove.

Autor
skac.hr/Laudato/M.P.
Fotograf
skac.hr
Objavljeno:
 
20.02.2021 10:44

Za skac.hr p. Tvrtko Barun podijelio je svoje iskustvo prihvaćanja i sretnog življenja Božjeg poziva. P. Tvrtko Barun već je sa 12 godina rekao roditeljima da bi želio postati svećenik. Nakon srednje škole, sa 19 godina, ušao je u Družbu, u novicijat. Prenosimo dio intervjua s njim.

Što je bilo odlučujuće da uđeš u Družbu?
Sam poziv sam doživio u isusovačkom okruženju. Istina je da do novicijata nisam puno znao o tome tko su i što su isusovci. Nakon novicijata, dvije godine sam studirao filozofiju na Jordanovcu i onda sam naš tzv. magisterij, praksu između filozofije i teologije, proveo kroz godinu dana u Bruxellesu u regionalnom europskom uredu Isusovačke službe za izbjeglice. U zajednici u kojoj sam tada živio bilo nas je 9 isusovaca iz 7 različitih zemalja. U Francuskoj, u Parizu, studirao sam najprije 3 godine temeljni studij teologije, a kasnije još dvije godine magisterija ignacijevske duhovnosti. U Bruxellesu i Parizu sam još dublje i šire otkrio duhovnost sv. Ignacija. Kroz sve to vrijeme sam sretan i ispunjen ovim stilom života i pozivom – zato sam isusovac.

Je li te nešto odvlačilo od svećeničkog poziva?
Kada sam počeo studirati teologiju, najveći izazov mi je bila ta vrlo teoretska dimenzija teologije, jer sam više osoba za praktično, za konkretne stvari. Draže mi je sjeći drva, nego sjediti za stolom i učiti. Tih prvih mjeseci mi je teologija bila negdje u oblacima, nimalo povezana s realnošću.(…)Ali malo po malo sam uz pomoć duhovnika i poglavara to nadvladao. Prepoznao sam neke dimenzije teologije koje su praktičnije, koje sam zavolio i otkrio, poput ekleziologije, duhovnosti, Biblije.

Kako si doživio svoju službu ravnatelja JRS-a?
U ljeto 2014. godine sam preuzeo JRS. U jesen 2015. godine započela je migrantska kriza, zapadno balkanska ruta. U mjestima Opatovac i Slavonski brod smo jako zapeli, kvalitetno radili, bili smo cijele dane na terenu, služili smo izbjeglice i služili smo one koji su njih služili. U međuvremenu smo osnovali urede u Srbiji te Bosni i Hercegovini, uz postojeće urede u Hrvatskoj i na Kosovu. U kampovima Opatovac, Slavonski brod, a kasnije i u Bihaću u ljeto 2018. godine, bilo je puno zahtjevnih i teških, ali i lijepih trenutaka, u smislu milosti što sam mogao biti dio toga.
Cijelo poslanje JRS-a bio je na neki način i odgovor na moju molitvu koju sam molio dok sam bio u Francuskoj na studiju teologije. Tamo nas je u zajednici bilo oko 35 i došli smo iz 15-ak zemalja diljem svijeta. Tih godina sam uvijek slušao subraću iz Južne Amerike kako su govorili o nepravdi i zapostavljenosti siromašnih i marginaliziranih u njihovim zemljama. Razmišljajući o tome, molio sam za milost susreta takvog siromašnog Krista. U JRS-u sam tu milost i primio. 

Što trenutno radiš i studiraš?
Godinama sam bio zainteresiran i prolazio neke programe na temu vodstva, tj. leadershipa. Prošle godine, s obzirom na novu službu provincijskog ekonoma, upisao sam MBA na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa zbog interesa za Leadership, ali i zbog potrebe za obrazovanjem i učenjem glede ekonomije. Želja mi je s drugima dijeliti stečena znanja i iskustva glede vodstva. Tako sam preko Centra za duhovnost Ignacije zajedno s prijateljicom započeo online tečajeve 'Biti vođa u školi sv. Ignacija'. Spojili smo duhovnost sv. Ignacija i vodstvo.

Što bi poručio dečkima koji razmišljaju priključivanju u Družbu?
Poručio bih im da budu svoji, da budu zdravi i normalni ljudi. Biti svećenik ili redovnik ne isključuje normalnost, u smislu zrelosti, zdravog poimanje svijeta, ljudi, žena i tijela. Za nas redovnike je specifičnost zavjet čistoće i stoga treba imati zdrav odnos ili shvaćanje tog poziva. Važno je da tu nema konflikta, nadmetanja, nema bježanja od seksualnosti, već da čovjek to može na zdrav način prihvatiti, odgovoriti Bogu na poziv i sretno ga živjeti. Bitna je i poslušnost, koju živimo kroz raspoloživost i otvorenost za poslanje na koje nas Bog preko poglavara odabere. To znači ponekad i protiv svoje volje napraviti neke stvari i živjeti neka poslanja. Na kraju, osoba treba biti spremna živjeti siromaštvo kao isusovac, ali i kao dio Družbe.

Cijeli intervju s p. Tvrtkom Barunom pročitajte na stranici skac.hr.

Vikend razlučivanja o pozivu unutar Družbe Isusove 'Možda baš isusovac?!' održava se od 26. do 28. veljače 2021. godine. Prijavnicu pronađite OVDJE, a za sva dodatna pitanja javite se na idom@skac.hr.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: