Bl. Drinske mučenice

Na današnji dan spominjemo se pet sestara mučenica, članica Družbe kćeri Božje ljubavi, kojima je njihov samostan na Palama kod Sarajeva bio i prva postaja životnoga križnoga puta, s obzirom na to da su ih četnici, između 15. i 23. prosinca 1941., oteli i ubili "iz mržnje prema vjeri", na području istočne Bosne.

Predstojnica samostana bila je s. M. Jula Ivanišević, Hrvatica rođena u Godinjaku kod Starog Petrova Sela 25. studenoga 1893.

Uz nju su bile i: s. M. Berchmana Leidenix, Austrijanka rođena u Enzerdorfu 28. studenoga 1865.;

s. M. Krizina Bojanc, Slovenka, rođena u naselju Zbure kod Šmarjete 14. svibnja 1885.;

s. M. Antonija Fabjan, Slovenka rođena u Malom Lipju kod Hinje 23. siječnja 1907.;

te najmlađa s. M. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskoga porijekla, rođena u Velikom Frđevcu kod Bjelovara 17. lipnja 1912.

Početci njihove družbe na bosanskom tlu vežu se uz prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, koji je majku Franzisku Lechner zamolio da dovede svoje duhovne kćeri u tadašnje "misijsko područje", netom iz Osmanskoga Carstva izbavljene Bosne i Hercegovine. Majka Franziska, koja je Kćeri Božje ljubavi osnovala s prvotnom zadaćom da promiču odgoj i obrazovanje djece i mladeži, napose ženske, poslušala je Stadlerov poziv te je 1882. u Sarajevo dovela svoje sestre. Već u jesen iste godine u glavnom gradu BiH započela je s radom škola nazvana ''Zavod svetog Josipa''. Prisutnost i djelovanje Družbe u kratkom su se  razdoblju vrlo razgranali te su sestre skrbile o odgoju i školovanju brojne djece, bez obzira na njihovu vjeru i nacionalnost.

Godine 1911. kupile su kuću i okolnu crnogoričnu šumu na Palama, nedaleko od Sarajeva, s namjerom da ondje urede lječilište za bolesne sestre. Kuću su nazvale ''Marijin dom'' te uz njega sagradile kapelicu Majke Divne. Već 1912. i ondje su otvorile školu koju su, uz katoličku, pohađala i pravoslavna i muslimanska djeca.

Četnici su 11. prosinca 1941. opkolili samostan te oteli časne sestre i svećenika Franca Meška, kojeg su nacisti, kao i brojne druge svećenike, potjerali iz Slovenije. Poveli su ih prema Goraždu i istočnoj Bosni, gdje je upravo na djelu bio pokolj Hrvata i muslimana Podrinja, o čemu je svjedočio rođeni Goraždanin, don Anto Baković. Put od 65 km trajao je danima po snijegu i zimi. Dok su svećenika pustili, časne sestre zatvorili su u jednu prostoriju (danas je to škola), s namjerom da ih siluju i obeščaste.

Predvečer 15. prosinca u Goraždu, opijeni alkoholom i izluđeni ubijanjima, došli su u sobu te ih počeli udarati i trgati odjeću s njih. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: “Isuse, spasi nas!” skočila u noć. Isto su učinile i druge sestre slijedeći njezin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego su polomile udove i ostale ležati.

Četnici su pojurili iz kuće te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu. Odvukli su ih potom do obale i bacili u Drinu.

Najstarija među Drinskim mučenicama, sestra Berchmana, koja je tada imala 76 godina, nije doživjela tu sudbinu. Ona je iznemogla na putu prema Goraždu, ali ostala je na životu te je došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su ju ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca su ju zaklali.

Jednoj djevojci u selu naredili su da od njezina redovničkog odijela napravi četničku zastavu s mrtvačkom glavom.

Tako su svoj život završile vjerne i bogobojazne kršćanske duše, časne sestre s Pala pokraj Sarajeva. Blažene Drinske mučenice beatificirane su 2011. u Sarajevu.