Blagoslov koji nosi snagu poslanja

Utemeljiteljica i direktorica Laudato televizije Ksenija Abramović prošli tjedan boravila je u Vatikanu gdje je sudjelovala na općoj audijenciji s papom Lavom XIV. Tom prigodom osobno se susrela sa Svetim Ocem te primila apostolski blagoslov za poslanje televizije kao i za svoju knjigu "Evo me".

U nastavku donosimo intervju sa Ksenijom Abramović, u kojemu se osvrnula na susret s papom Lavom te na važnost blagoslova koji je tom prigodom primila.

Nedavno ste bili u Vatikanu na audijenciji kod pape Lava XIV. Kakav je osjećaj bio susresti Papu i kako Vas se dojmio taj susret?

To su trenutci koji se ne mogu do kraja izreći riječima, oni se pohrane u srcu i tu ostaju cijeli život. Susret s Papom nije samo susret s Petrovim nasljednikom, nego i susret sa živom Crkvom, Crkvom koja diše, živi i koja nas iznova okuplja u jedinstvu i jača nam vjeru.

U tom trenutku osjetila sam mir, jednostavnost i jednu očinsku blizinu. Nije to bio samo “izvanjski” susret, bio je to susret koji dira nutrinu. Otišla sam s velikom zahvalnošću Bogu. I s još većom sviješću o tome da sve što činimo ima smisla samo ako je ukorijenjeno u Njemu.

Blagoslovio je poslanje Laudato televizije. Koliko Vam znači taj blagoslov?

Taj blagoslov za mene nije formalnost, to je potvrda. Tiha, ali snažna potvrda da put kojim idemo ima smisla. Laudato televizija nije nastala iz strategije, nego iz poziva. I zato svaki blagoslov Crkve doživljavam kao zagrljaj koji govori: "Nastavite". To je snaga za dalje. I odgovornost.

Tom prigodom Papa je zahvalio na tome što ćete nastaviti pratiti njegov pontifikat. Je li upravo to jedna od službi koje se nalaze u srcu ove televizije – prenošenje onoga što se događa u srcu Crkve i onoga što čini Petrov nasljednik?

Da, to je u samom srcu Laudato televizije. Od početka je postojala ta želja da ono što se događa u srcu Crkve dođe do svakog doma. Da ljudi ne ostanu uskraćeni za susret. Ne pratimo samo događanja u Vatikanu, nego Papu pratimo i na svim njegovim apostolskim putovanjima, kamo god ide i gdje god Crkva živi. Kada Papa govori, to nije samo informacija, to je riječ koja može dotaknuti život. I mi želimo biti most. Most između Vatikana i svakodnevnog života ljudi. Ako samo jedna osoba putem toga prijenosa osjeti blizinu Crkve, to ima svoj smisao.

Na susretu u Vatikanu Papi ste predstavili i darovali svoju knjigu "Evo me" koju je on potpisao. O kakvoj je knjizi riječ?

Knjiga "Evo me" nije klasična biografija. To je svjedočanstvo. Priča o jednom putu koji nisam sama planirala. Putu malih koraka, nesigurnosti, ali i dubokog povjerenja. To je knjiga o Božjoj providnosti. O tome kako Bog vodi i onda kada ne vidimo cijeli put. I kako može upotrijebiti i naš mali "da" za nešto puno veće.

Zašto naslov "Evo me"? 

Zato što je to riječ koja sve sažima. U Bibliji prorok Izaija kaže: "Evo me" (usp. Iz 6,8), a Marija odgovara: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" (Lk 1,38). Upravo ta spremnost srca,  odgovor Bogu i onda kada ne razumijemo sve, u središtu je ove knjige. "Evo me" ne znači da imamo sve odgovore, nego da vjerujemo i da smo spremni staviti svoj život na raspolaganje. To je trenutak predanja, ali i početak jednog novog puta.

Zbog čega ste se odlučili na knjigu?

Iskreno, nisam se odlučila na knjigu iz potrebe da samo nešto napišem, nego iz nutarnjeg poticaja da posvjedočim. Osjetila sam da to ne mogu zadržati samo za sebe, nego je važno podijeliti i s drugima. Ujedno su me i ljudi često poticali, znali bi mi reći: "Ksenija, kada će knjiga?" nakon što sam svjedočila. Tada sam shvatila da to možda nije samo moja priča, nego nešto što može dotaknuti i druge. Ako moja priča pomogne barem jednoj osobi da učini svoj mali korak prema Bogu, onda i ovdje postoji smisao.

Što će sve čitatelji moći pronaći u knjizi?

Pronaći će stvaran život. Bez uljepšavanja. S pitanjima, padovima, traženjima. Ali i s jako puno milosti. S trenutcima u kojima se jasno vidi da Bog djeluje. Pronaći će priču o nastanku Laudato televizije, ali još više priču o unutarnjem putu. I možda… prepoznati i dio vlastitog života.

Može li svatko od nas odgovoriti Bogu na taj način "Evo me" i izvršiti ono poslanje koje mu je povjereno?

Vjerujem da može. Bog ne traži savršenstvo. On traži otvoreno srce. Ne traži da znamo sve unaprijed. Traži da mu vjerujemo. Svaki čovjek ima svoj put. I svoj trenutak. A "Evo me" nije rezervirano za neke posebne ljude, to je poziv za svakoga od nas. I uvijek počinje malim korakom.