Blaženi Benedikt XI.
Danas je spomendan blaženog Benedikta XI. Poznat je kao mirotvorac koji je po svojoj blagoj naravi i razboritosti djelovao među ljudima i mirio zaraćene europske kraljeve.
Niccolò Boccasino, kasnije poznat kao papa Benedikt XI., rođen je u skromnoj obitelji. Njegova majka služila je kao pralja u dominikanskom samostanu, što je mladom Niccolòu omogućilo rani susret s dominikanskim redom kojem će se kasnije i sam priključiti te svojim životom pridonijeti njegovoj duhovnoj i intelektualnoj baštini.
Dominikanski habit obukao je 1257. godine. Bio je poznat po svojoj blagoj naravi, razboritosti i sposobnostima, što je 1262. dovelo do toga da ga redovnički poglavari pošalju na studij logike u Milano, tada važno intelektualno središte Lombardije. Već s 36 godina predavao je u svom rodnom Trevisu. Neki povjesničari smatraju da nije želio karijeru u velikim akademskim centrima, nego je svjesno odabrao ostati u pozadini, vođen istinskom poniznošću koja ga je pratila cijeloga života. Pisao je teološka djela – komentare na Evanđelje po Mateju, Psalme, Knjigu o Jobu i Otkrivenje, od kojih su prva dva djela kasnije i tiskana. Iako vrijedni, njegovi spisi ne izlaze izvan okvira uobičajenog dominikanskog teološkog izražaja toga vremena. Poput sv. Tome Akvinskog i drugih dominikanskih mislilaca, smatrao je da je teologija znanost koja brani istine vjere i nastoji ih dublje razumjeti. Osim zbog svojih teoloških znanja, bio je cijenjen i zbog duboke pobožnosti te ljudske topline. Godine 1286. izabran je za provincijala dominikanske pokrajine u Lombardiji. Tijekom službe pomirio je zavađene redovnike i građane Parme, što je bila prva u nizu njegovih mirotvornih misija. Njegov mirotvorni duh ostat će prepoznatljiv kroz cijeli njegov život. Kasnije je dva puta biran za provincijala, a potom i za generalnog poglavara cijelog dominikanskog reda. Naslijedio je stroga poglavara Stjepana iz Besançona. Kao general reda, istaknuo se i izvan crkvenih okvira uspio je izgladiti sukobe između francuskog kralja Filipa IV. Lijepog i engleskog kralja Edvarda I. Papa Bonifacije VIII. nagradio ga je za tu diplomaciju kardinalskim naslovom. Boccasino je tu čast prihvatio skromno i jednostavno, bez uznositosti. Bio je uz papu Bonifacija VIII. tijekom nasilnog napada u Anagniju, pokazujući vjernost i hrabrost. Nakon smrti Bonifacija, 22. listopada 1303. izabran je za papu te uzeo ime Benedikt XI. Kao papa, nastojao je umiriti stanje u Crkvi, pogođeno prethodnim sukobima, no kada u Rimu nije uspio postići mir, preselio je papinsko sjedište u Perugiju.
Papa Benedikt XI. preminuo je iznenada 7. srpnja 1304., nakon samo osam mjeseci i šesnaest dana pontifikata. Iako je kratko vladao, narod ga je ubrzo počeo štovati kao svetog čovjeka i čudotvorca. Stoljećima kasnije, papa Benedikt XIV. ga je 1748. službeno uvrstio u Rimski martirologij, priznajući mu naslov blaženika i dopuštajući njegovo javno štovanje.
