Blaženi Miroslav Bulešić - zagovornik kada je teško oprostit!

Povodom 79. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića razgovarali smo sa župnikom Župe sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile u Lanišću, vlč. Josipom Mašinom, koji je s nama podijelio svoja promišljanja o životu i mučeništvu bl. Miroslava Bulešića, njegovoj prisutnosti u životu župe te poruci koju njegov primjer danas nosi za vjernike. Cijeli razgovor možete pronaći u nastavku.

1. Ove godine obilježava se 79. obljetnica mučeništva bl. Miroslava Bulešića. Što ta obljetnica danas znači za vašu župu i za vjernike koji se okupljaju u Lanišću?
Rado obilježavamo godišnjicu mučeništva Miroslava Bulešića. Navršava se 79. godina otkako je podnio mučeničku smrt. Kao i svake godine, obilježavamo trodnevnicom koja prethodi tom datumu. Mučeništvo koje je podnio u Lanišću zapravo je samo kruna svetosti koju je živio već puno godina ranije, još od mladenačke dobi. Kao student počeo je zapisivati svoj duhovni dnevnik i iz njega se zaista vidi velika ljubav koju je imao prema Djevici Mariji, sakramentima, Crkvi općenito i svećeničkom pozivu. Vidimo i njegovo iščekivanje da postane svećenik i radost zbog toga poziva. 

Ali da bismo upoznali Bulešića, moramo zaviriti u njegov duhovni dnevnik. On nije samo mučenik. I da nije bio mučenik, vjerojatno bi bio proglašen svetim ili blaženim. Iz njegova života možemo iščitati puno prekrasnih riječi. Bio je jako iskren i prema sebi i prema Bogu. Borio se protiv najmanjeg grijeha i najmanjih slabosti. Zapisao je kako ''njegov stari čovjek treba umrijeti da bi se rodio novi čovjek''.To su odlike njegove hrabrosti koje je nosio u srcu i veliki poticaj, svima nama i onima koji dolaze na mjesto njegova mučeništva.

2. 23. kolovoza obilježava se i Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Može li svjedočanstvo bl. Miroslava Bulešića pomoći današnjem čovjeku razumjeti koliko je važno čuvati istinu o žrtvama totalitarizma?
Mislim da sigurno ne samo Miroslav Bulešić, nego i mnogi drugi koji su bili žrtve totalitarizma i toga režima, mogu pomoći da uvijek govorimo istinu. Istinu treba reći. Kada pogledamo i sam život Isusa Krista, i On se pozivao na istinu. Ako se sjećamo, kada ga je veliki svećenik pred vijećem udario u lice, Krist ga je pitao: „Ako sam nešto krivo učinio, reci što sam učinio. Ako nisam, zašto me udaraš?“ To su bila teška vremena. I nije samo Bulešić ubijen u Lanišću. Ondje je bio i mons. Josip Ukmar, koji je također bio pretučen, a toga je dana dijelio sakrament potvrde.

Tu je bio i župnik Stjepan Ceh, koji je tada bio župnik u Lanišću. I njega su progonili. Kasnije je bio ispitivan i osuđen na montiranom procesu u Pazinu, zajedno s Lanišćanima koji su nepravedno po nekoliko mjeseci služili zatvorske kazne, što u Lepoglavi, što u Staroj Gradiški. Sam Stjepan Ceh, župnik, bio je šest godina nevin u Staroj Gradiški. Znate da je Miroslav Bulešić, nakon što je završila krizma u Lanišću, bio među onima koji su doživjeli napad. Muškarci su izvana čuvali crkvu kako napadači komunisti ne bi ušli unutra. Bilo je puno krvi i ozlijeđenih muškaraca koji su bili izudarani, ali Lanišćani su branili crkvu. Jedan je čovjek bio ranjen, a Bulešić mu je ljubio rane i hrabrio ga. Govorio mu je: „Neka ti bude na čast da si mogao malo pretrpjeti nešto za Krista.“

3. Što hodočasnici najčešće traže ili doživljavaju kada dođu u Lanišće– dolaze li prije svega moliti, upoznati život bl. Miroslava Bulešića, zahvaliti ili pronaći ohrabrenje za vlastiti život?
To uvijek volim naglasiti hodočasnicima kada dolaze: neka im Miroslav Bulešić da spremnost da vršimo volju Božju. Ne da inzistiramo na tome da Bog vrši našu volju, nego da naučimo voljeti Gospodina i u teškim trenucima, kada je križ, kada je teško i kada postoje problemi, kako bismo i mi mogli rasti u ljubavi prema Kristu. Ljudi dolaze s različitim nakanama, ali uvijek ih pokušavam usmjeriti prema tome da je prava sloboda u tome da služimo Bogu. Kada čovjek zaista počne Bogu služiti iz ljubavi, na neki način počne Bog služiti čovjeku. Mislim da mi je Bog već do sada dao jako puno i otkupio naše grijehe. Isus je za nas napravio jako veliku stvar. 

Kada gledamo što je sve prošao za nas, od rođenja pa sve do Kalvarije, to je nevjerojatno. Zbog mene. I kada otkrijemo kako Gospodin voli čovjeka i što je sve to Božje davanje prema nama, tada bi se trebala začeti ljubav prema Kristu, da mu uzvratimo ljubavlju i počnemo vršiti njegovu volju. A znamo da je Božja volja puno puta također i križ. Zato želimo potaknuti ljude da mole za tu zaljubljenost i ljubav prema Kristu koju je imao Miroslav Bulešić. Naravno, neka mole i za svoje potrebe, ako je Božja volja da ih Gospodin usliši.

4. Koliko je danas bl. Miroslav Bulešić prisutan među vjernicima i u životu župe?
Miroslav Bulešić jako je prisutan. Iz vlastitog iskustva mogu reći da ga jako osjetim. Možda će to nekome tko nije vjernik zvučati čudno ili fanatično, ali zaista osjećam njegov zagovor i prisutnost u svom osobnom životu i u životu župe u Lanišću. Puno se toga dogodilo po njegovu zagovoru, i na materijalnom i na duhovnom planu župe. Postoji i puno svjedočanstava ljudi kojima su se dogodile izvanredne stvari. Nedavno je bila jedna obitelj iz Italije u kojoj su svi bili posvađani. 

Tri sestre i dva brata, doslovno nitko ni s kim nije razgovarao. Jedna od sestara došla je ovamo. Nije ni znala za Miroslava Bulešića. Upoznala ga je tek kada je došla u Lanišće i počela moliti po njegovu zagovoru za pomirenje u obitelji. Nakon kratkog vremena poslala je e-mail kako su se svi pomirili, kako se dogodilo pravo čudo. Ni sama nije znala kako, ali kada je počela moliti, cijela se obitelj pomirila. Ostao je među ljudima, ostao je u župi i prisutan je i danas.

5. Što biste željeli da hodočasnici ponesu sa sobom nakon posjeta Lanišću i susreta s bl. Miroslavom Bulešićem?
Da se možemo još više približiti Bogu i rasti u ljubavi prema Bogu, kao što je to činio Miroslav Bulešić. Mislim da je to smisao. Bulešić je bio duša koja je bila hrabra. Nije se mirio s prosječnošću. Borio se protiv najmanjeg grijeha. Često je zapisivao da taj stari čovjek mora umrijeti u njemu.  Vidio je njegovu prisutnost, ali jednostavno se nije mirio s njim. Nije bio zadovoljan i želio je težiti prema savršenstvu. Zapisivao je kako se u njemu mora roditi novi čovjek.

Ima jedan jako lijep zapis iz dana kada se zaredio. Toga je dana napisao da više ni njegove ruke nisu njegove, ni noge, ni usta. „Kriste, sad je sve tvoje, sav Tebi pripadam, sav Tebi predajem.“ Svima nam je dano da možemo krenuti za Kristom. Gospodin nam daje i hrabrost da možemo biti hrabri, jer za biti kršćanin danas zaista treba biti hrabar. Treba biti hrabar i ne miriti se s prosječnošću u životu. Ne biti mlak, nego zaista biti jak u duhu poput Miroslava Bulešića.

Ako se kojim slučajem odlučite zaputiti u Lanišće i pomoliti se blaženom Miroslavu Bulešiću, preporučujemo da posjetite i župni ured, mjesto njegova mučeništva. Upravo je ondje 24. kolovoza 1947. godine, nakon svete krizme, ubijen svećenik Miroslav Bulešić, a ostaci njegove krvi i danas su vidljivi na zidu. Blaženim je proglašen 28. rujna 2013. godine u pulskoj Areni, a mnogi hodočasnici tijekom cijele godine dolaze u Lanišće moliti za njegov zagovor.