Budi sloboda(n)!
"U tome je ljepota zemaljskog života, ne imati ništa, a imati Boga – koja je to divota!"
Često promatram slobodu ptica u letu,
a još češće tražim svoju "metu".
Na koga ću izbaciti ljutinu gnjeva,
umjesto da moja se duša Njegovom blagošću odijeva.
Iz srca izlaze srdžbe strjelice,
zar svijetu takvo pokazujem lice?
Kako sam ja uvijek u pravu,
a drugi samo griješi u svom stavu!
Bog dolazi u bijednoj štali,
jer želi da mu dođu svi koji su mali.
Ne rastom, ne izgledom, to je sasvim jasno,
On traži skromnost bića i to govori glasno.
Njegova Riječ odjekuje s planina,
zar ni nakon dvije tisuće godina ne vidiš što je Istina?
Bog je zbog tebe čovjekom postao,
da bi i ti prizeman ostao.
Ali ipak, diži dušu k Bogu,
čezni za nebom i otkrivaj visine.
Ne budi površan, ne budi zlopamtilo,
jer sve se to kad-tad nekom o glavu odbilo.
To što ti misliš i vidiš da bliješti,
što glasno vrišti i bijesno trešti,
to ti bit Božića nije,
ona se u malenom Djetetu krije.
U Isusu koji je isti jučer, danas i uvijek,
i čeka da ga u život primiš da i tu vlada zauvijek.
Nije onaj koji prijeti pa se ljudima osveti,
već onaj koji se po blagosti osjeti.
Ti si Bog koji tako nježno djeluje,
i strpljivo čekaš da moje biće do kraja povjeruje.
Ne tražiš puno, samo mene samu,
zbog toga često i otkrivam duše osamu.
Jer tek kad možeš s Bogom sam ostati,
od svijeta ćeš odbačen, ali slobodan postati.
U tome je ljepota zemaljskog života,
ne imati ništa, a imati Boga – koja je to divota!
Učini ga gospodarom života i obilja svoga,
tek tad ćeš shvatiti: pa, to je ljubav Boga moga!
Prethodni tekst uz dopuštenje autora preuzet je s Instagram profila Vjera i mladi.
