Cvjetnica – Nedjelja Muke

Internetski portal Vjera i djela, donosi detaljan liturgijski uvid u slavlje Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje. Autor teksta je profesor liturgike na KBF-u u Đakovu vlč. Zvonko Pažin. Uz povijesni razvoj ovog blagdana, možete pročitati detaljan opis obreda blagoslova grančica te druge vrijedne stvari.

Uvod

Nedjelji, koja se u latinskom Misalu naziva Dominica in Palmis de Passione Domini (Nedjelja palmi o Muci Gospodnjoj), hrvatski je naziv Cvjetnica – Nedjelja muke. Iz samog se imena može, dakle, uočiti dvostruki značaj ove nedjelje koju kraće nazivamo jednostavno Cvjetnica. Još od sredine 2. stoljeća kada je u Epistola apostolorum prvi put izrijekom spomenut godišnji spomen Kristova vazma i vazmeno bdjenje, spomenut je i dvodnevni post (na Veliki petak i Veliku subota) koji je činio dio slavljenja Vazmenog otajstva Kristove smrti i uskrsnuća.

Međutim, uskoro se taj predvazmeni post produžio. Crkveni su Oci, kao npr. Dionizije Aleksandrijski sredinom 3. st., određivali da valja postiti ne samo na Veliki petak i Veliku subotu, nego da treba strogo postiti cijeli tjedan koji prethodi Uskrsu. Ovaj tjedni predvazmeni post zasvjedočen je, dakle, u Aleksandriji, ali gotovo sigurno i u Rimu, gdje su se nedjelja koja prethodi Uskrsu, kao i cijeli tjedan nazivali De Passione Domini. U trećem je stoljeću u Rimu predvazmena pokora trajala tri tjedna, a ubrzo nakon toga u cijeloj Crkvi uobičajenih četrdeset dana. Za nas je važno naglasiti da je Cvjetnica u Rimu u počecima bila isključivo Nedjelja muke (De Passione). Još u vremenu Leona Velikog (5. st.) u Rimu je 6. korizmena nedjelja bila jednostavno Nedjelja muke, kada se čitala Muka po Mateju. Tek puno kasnije, kako ćemo vidjeti, i u rimsku liturgiju ulazi i drugi element – Dominica in palmis, ili Dominica palmarum. Današnja je liturgija Cvjetnice povijesno i sadržajno, dakle, slavi dva Gospodnja otajstva: njegov svečani, mesijanski ulazak u Jeruzalem i njegovu muku.

Blagoslov grančica i ophod

Liturgijska je boja crvena za cijelo bogoslužje, tj. za ophod i za misu. Za ophod svećenik umjesto misnice može imati plašt. Misal donosi tri moguća načina započinjanja slavlja Cvjetnice. Prvi je svečani ophod. Drugi je način svečani ulaz u kojem svećenik na prikladnom mjestu u crkvi – izvan svetišta – blagoslovi grančice i navijesti evanđelje o Kristovom svečanom ulasku u Jeruzalem te se u svečanom ulazu uputi prema oltaru i svetištu, gdje nastavlja s misom. Treća je mogućnost da se slavi misa bez blagoslova grančica, ali s jednostavnim ulazom. U tome se slučaju na početku pjeva ulazna antifona prema Iv 12,1.12-13 (Šest dana pred svečani Vazam…) i Ps 24,9-10 (Podignite, vrata, nadvratnike svoje…). Mi ćemo predstaviti prvu mogućnost: Ophod.

Puk se sabere u nekoj manjoj crkvi ili na kakvu zgodnu mjestu izvan crkve. Pjeva se antifona Hosana Davidovu sinu. Svećenik i puk se znamenuju znakom križa. Svećenik govori ili čita predloženi uvod a zatim raširenih ruku govori jednu od dvije predložene molitve, nakon čega poškropi grančice blagoslovljenom vodom. Slijedi navještaj evanđelja o Kristovom svečanom ulasku u Jeruzalem. Evanđelje se uzima u skladu s ABC ciklusom. Nakon navještaja evanđelja može se održati kratka homilija. Svećenik ili đakon pozove narod da se uputi u ophodu crkvu. Pjeva se antifona Židovska su djeca i psalmi 23. Gospodnja je zemlja i sve na njoj i 46. Narodi svi plješćite rukama. Slijedi himan Slava, čast i hvala ti. Pri ulasku u crkvu pjeva se ulazna pjesma. Ako je imao plašt, svećenik ga skine i odjene misnicu. Nastavlja se misa.

Misa

Po volji se može uzeti Kyrie, a misa se nastavlja zbornom molitvom. Tri su čitanja:

·         Iz 50,4-7 (Treća pjesma o sluzi Gospodnjem)

·         Ps 22 (Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?)

·         Fil 2,6-11 (Ponizi samoga sebe)

·         Muka

            – U godini “A”: Mt 26,14-27,66;

            – U godini “B”: Mk 14,1-15,47;

            – U godini “C”: Lk 22,14-23,56.

Glede čitanja Muke, zadržani su stari običaji: nema svijeća ni kađenja, ne pozdravlja se i ne znamenuje se knjiga. Muka se može čitati po ulogama, a uloga se Kristova, ako je moguće, ostavlja svećeniku. Zanimljivo je da se o tome da se Muka pjeva izrijekom govori tek u rubrici koja objašnjava da đakon, ako pjeva Muku, treba tražiti blagoslov. U svakom slučaju veoma je prikladno da se Muka pjeva, kao što je u nas redovito običaj.

Ako je zgodno (pro opportunitate), može se održati homilija. Govori se Vjerovanje. U misi se uzima vlastito predslovlje. Poslije popričesne molitve slijedi molitva nad narodom koja se, kao i inače kad se uzima, zaključuje blagoslovom.

Zaključak
 

Cvjetnica – Nedjelja Muke u sebi je dvostruki blagdan, jer tjedan dana prije Uskrsa slavi Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, ali i njegovu muku i smrt. Na Zapadu je to u početku bila samo Nedjelja Muke, a kasnije je toj nedjelji pod utjecajem kršćanskog Istoka dodan i blagoslov grančica i ophod u spomen na Kristov svečani ulazak u Jeruzalem. Tijekom povijesti slavio se ophod na različite načine, a u 20. st. dva puta je doživio reformu. Međutim, ova je nedjelja uvijek u sebi sačuvala to dvostruko značenje.

Današnja liturgija poznaje blagoslov grančica i ophod do crkve, nakon čega se slavi misa ili jednostavni blagoslov u crkvi (izvan svetišta). Moguće je slaviti misu bez blagoslova grančica, ali je po najnovijim odredbama moguće u subotu uoči Cvjetnice slaviti samo blagoslov i ophod, izvan mise.

Dvije molitve blagoslova grančica i misne molitve koje pored zborne, darovne i popričesne uključuju još i vlastito predslovlje i molitvu nad narodom donose cjelovit nauk o spasenju po Kristovu vazmenom otajstvu. Uz slavljeničko obilježje Kristova trijumfa, naglašava se da je Krist podnio gorku muku i smrt na križu, da bi i nas učinio dionicima svoje nebeske proslave u Novom Jeruzalemu.

Naglasimo na koncu osobitu vrijednost ophoda na ovaj dan. Zasigurno je u cijeloj crkvenoj godini i u cijelom bogoslužju Crkve ovo najprikladniji dan za ophod, kada kličući slijedimo Krista, našega Kralja, našega Gospodina i našega Spasitelja. Tijekom povijesti drugi su nam ophodi nekako postali važniji. Međutim, bilo bi važno upravo blagoslov grana i ophod na Cvjetnicu promicati, njegovati i tako slaviti da doista i ostvaruju otajstvo koje naznačuje.

Cijeli sadržaj možete pročitati ovdje.