Cvjetnica – Nedjelja Muke

Cvjetnica – Nedjelja Muke

Zasigurno je u cijeloj crkvenoj godini i u cijelom bogoslužju Crkve ovo najprikladniji dan za ophod, kada kličući slijedimo Krista, našega Kralja, našega Gospodina i našega Spasitelja.

Autor
Laudato/D.T.
Fotograf
pixsell
Objavljeno:
 
02.04.2023 09:06

 

Internetski portal Vjera i djela, donosi detaljan liturgijski uvid u slavlje Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje. Autor teksta je profesor liturgike na KBF-u u Đakovu vlč. Zvonko Pažin. Uz povijesni razvoj ovog blagdana, možete pročitati detaljan opis obreda blagoslova grančica te druge vrijedne stvari.

Uvod

Nedjelji, koja se u latinskom Misalu naziva Dominica in Palmis de Passione Domini (Nedjelja palmi o Muci Gospodnjoj), hrvatski je naziv Cvjetnica – Nedjelja muke. Iz samog se imena može, dakle, uočiti dvostruki značaj ove nedjelje koju kraće nazivamo jednostavno Cvjetnica. Još od sredine 2. stoljeća kada je u Epistola apostolorum prvi put izrijekom spomenut godišnji spomen Kristova vazma i vazmeno bdjenje, spomenut je i dvodnevni post (na Veliki petak i Veliku subota) koji je činio dio slavljenja Vazmenog otajstva Kristove smrti i uskrsnuća.

Međutim, uskoro se taj predvazmeni post produžio. Crkveni su Oci, kao npr. Dionizije Aleksandrijski sredinom 3. st., određivali da valja postiti ne samo na Veliki petak i Veliku subotu, nego da treba strogo postiti cijeli tjedan koji prethodi Uskrsu. Ovaj tjedni predvazmeni post zasvjedočen je, dakle, u Aleksandriji, ali gotovo sigurno i u Rimu, gdje su se nedjelja koja prethodi Uskrsu, kao i cijeli tjedan nazivali De Passione Domini. U trećem je stoljeću u Rimu predvazmena pokora trajala tri tjedna, a ubrzo nakon toga u cijeloj Crkvi uobičajenih četrdeset dana. Za nas je važno naglasiti da je Cvjetnica u Rimu u počecima bila isključivo Nedjelja muke (De Passione). Još u vremenu Leona Velikog (5. st.) u Rimu je 6. korizmena nedjelja bila jednostavno Nedjelja muke, kada se čitala Muka po Mateju. Tek puno kasnije, kako ćemo vidjeti, i u rimsku liturgiju ulazi i drugi element – Dominica in palmis, ili Dominica palmarum. Današnja je liturgija Cvjetnice povijesno i sadržajno, dakle, slavi dva Gospodnja otajstva: njegov svečani, mesijanski ulazak u Jeruzalem i njegovu muku.

 

Blagoslov grančica i ophod

 

Liturgijska je boja crvena za cijelo bogoslužje, tj. za ophod i za misu. Za ophod svećenik umjesto misnice može imati plašt. Misal donosi tri moguća načina započinjanja slavlja Cvjetnice. Prvi je svečani ophod. Drugi je način svečani ulaz u kojem svećenik na prikladnom mjestu u crkvi – izvan svetišta – blagoslovi grančice i navijesti evanđelje o Kristovom svečanom ulasku u Jeruzalem te se u svečanom ulazu uputi prema oltaru i svetištu, gdje nastavlja s misom. Treća je mogućnost da se slavi misa bez blagoslova grančica, ali s jednostavnim ulazom. U tome se slučaju na početku pjeva ulazna antifona prema Iv 12,1.12-13 (Šest dana pred svečani Vazam…) i Ps 24,9-10 (Podignite, vrata, nadvratnike svoje…). Mi ćemo predstaviti prvu mogućnost: Ophod.

 

Puk se sabere u nekoj manjoj crkvi ili na kakvu zgodnu mjestu izvan crkve. Pjeva se antifona Hosana Davidovu sinu. Svećenik i puk se znamenuju znakom križa. Svećenik govori ili čita predloženi uvod a zatim raširenih ruku govori jednu od dvije predložene molitve, nakon čega poškropi grančice blagoslovljenom vodom. Slijedi navještaj evanđelja o Kristovom svečanom ulasku u Jeruzalem. Evanđelje se uzima u skladu s ABC ciklusom. Nakon navještaja evanđelja može se održati kratka homilija. Svećenik ili đakon pozove narod da se uputi u ophodu crkvu. Pjeva se antifona Židovska su djeca i psalmi 23. Gospodnja je zemlja i sve na njoj i 46. Narodi svi plješćite rukama. Slijedi himan Slava, čast i hvala ti. Pri ulasku u crkvu pjeva se ulazna pjesma. Ako je imao plašt, svećenik ga skine i odjene misnicu. Nastavlja se misa.

 

Misa

 

Po volji se može uzeti Kyrie, a misa se nastavlja zbornom molitvom. Tri su čitanja:

·         Iz 50,4-7 (Treća pjesma o sluzi Gospodnjem)

·         Ps 22 (Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?)

·         Fil 2,6-11 (Ponizi samoga sebe)

·         Muka

            – U godini “A”: Mt 26,14-27,66;

            – U godini “B”: Mk 14,1-15,47;

            – U godini “C”: Lk 22,14-23,56.

Glede čitanja Muke, zadržani su stari običaji: nema svijeća ni kađenja, ne pozdravlja se i ne znamenuje se knjiga. Muka se može čitati po ulogama, a uloga se Kristova, ako je moguće, ostavlja svećeniku. Zanimljivo je da se o tome da se Muka pjeva izrijekom govori tek u rubrici koja objašnjava da đakon, ako pjeva Muku, treba tražiti blagoslov. U svakom slučaju veoma je prikladno da se Muka pjeva, kao što je u nas redovito običaj.

Ako je zgodno (pro opportunitate), može se održati homilija. Govori se Vjerovanje. U misi se uzima vlastito predslovlje. Poslije popričesne molitve slijedi molitva nad narodom koja se, kao i inače kad se uzima, zaključuje blagoslovom.

 

Zaključak
 

Cvjetnica – Nedjelja Muke u sebi je dvostruki blagdan, jer tjedan dana prije Uskrsa slavi Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, ali i njegovu muku i smrt. Na Zapadu je to u početku bila samo Nedjelja Muke, a kasnije je toj nedjelji pod utjecajem kršćanskog Istoka dodan i blagoslov grančica i ophod u spomen na Kristov svečani ulazak u Jeruzalem. Tijekom povijesti slavio se ophod na različite načine, a u 20. st. dva puta je doživio reformu. Međutim, ova je nedjelja uvijek u sebi sačuvala to dvostruko značenje.

Današnja liturgija poznaje blagoslov grančica i ophod do crkve, nakon čega se slavi misa ili jednostavni blagoslov u crkvi (izvan svetišta). Moguće je slaviti misu bez blagoslova grančica, ali je po najnovijim odredbama moguće u subotu uoči Cvjetnice slaviti samo blagoslov i ophod, izvan mise.

Dvije molitve blagoslova grančica i misne molitve koje pored zborne, darovne i popričesne uključuju još i vlastito predslovlje i molitvu nad narodom donose cjelovit nauk o spasenju po Kristovu vazmenom otajstvu. Uz slavljeničko obilježje Kristova trijumfa, naglašava se da je Krist podnio gorku muku i smrt na križu, da bi i nas učinio dionicima svoje nebeske proslave u Novom Jeruzalemu.

Naglasimo na koncu osobitu vrijednost ophoda na ovaj dan. Zasigurno je u cijeloj crkvenoj godini i u cijelom bogoslužju Crkve ovo najprikladniji dan za ophod, kada kličući slijedimo Krista, našega Kralja, našega Gospodina i našega Spasitelja. Tijekom povijesti drugi su nam ophodi nekako postali važniji. Međutim, bilo bi važno upravo blagoslov grana i ophod na Cvjetnicu promicati, njegovati i tako slaviti da doista i ostvaruju otajstvo koje naznačuje.

 

Cijeli sadržaj možete pročitati ovdje.

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Istinito, lijepo i dobro

Još iz rubrike: