Godine 1536. dovršena izgradnja šibenske katedrale

Katedrala sv. Jakova u Šibeniku jedno od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja na tlu Hrvatske u 15. i 16. stoljeću, dovršena je 3. prosinca 1536. godine. Katedralu je 1555. posvetio biskup Ivan Lucije Štafilić, a nakon temeljite obnove u 19. stoljeću katedrala je ponovno posvećena 1860. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov Popis svjetske kuturne baštine, piše Povijest.hr.

Gradnja nove katedrale bila je kulminacija višestoljetnog stremljenja grada da se odvoji od trogirske biskupije te da stekne vlastitu crkvenu i komunalnu autonomiju. Zamisao o gradnji katedrale datira od 1298. godine, kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i pravi status grada. Odluka o gradnji i početku pripremnih radova donesena je 1402. godine, ali realizacija je započela tek 1431. i s prekidima je trajala sve do spomenute 1536. godine. Podignuta je na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu istoimene romaničke crkve.

Nastanak katedrale obuhvaća tri različite stilsko-razvojne faze, od kojih se prva naziva po biskupu Bogdanu Pulšiću, koji je započeo s njezinom gradnjom, dok se preostale dvije nazivaju po dvojici najznačajnijih arhitekata koji su definirali njezin današnji lik – Jurju Dalmatincu i Nikoli Firentincu. Tijekom stoljetnog razdoblja gradnje, katedrala je nastajala izmjenama triju različitih arhitektonskih koncepcija, pri čemu su se izmijenila tri različita stila: prvi gotički, drugi mješoviti gotičko-renesansi i treći renesansni.